„Domovi strave“: Nova rumunjska nacionalna sramota

Prije 33 godine su otkrića o stravičnim uvjetima koji su vladali u domovima za siročad pod paskom Ceausescuovog režima u komunističkoj Rumunjskoj izazvala zgražanje diljem svijeta. Najmanje petina od oko 100.000 zatočenih maloljetnika preminula je zbog zlostavljanja, manjkave higijene i nepostojeće medicinske skrbi. Mnogi su mališani tada umrli zato što su bili žrtve nemara, ravnodušnosti ili čak cinizma. Većina onih koji su preživjeli te domove odrasli su s teškim tjelesnim ili duševnim smetnjama. Službenih statistika o vremenima prije 1989. nema. Komunistički režim je istinu gurao pod tepih, zato što bi ona uništila sliku o „socijalističkom radničkom raju“.

Osobe koje su tada radile za sustav takozvane skrbi o djeci proganjao je osjećaj sukrivnje, uglavnom nisu bili spremni svjedočiti o onome što se događalo, dati odgovore na pitanja o tome kako su uopće bile moguće te slike koje su šokirale svijet i koje su godinama bile najmračnija etiketa koju se povezivalo uz Rumunjsku – slike neishranjenih maloljetnika, koje se držalo u hladnoći, slike djece koja nisu bili u stanju artikulirati riječi, jednostavno zato što se u ranoj fazi razvoja nitko nije brinuo o njihovim temeljnim potrebama. A i zato što su bili pod konstantnim utjecajem sredstava za smirenje, kojim su ih doslovno „pumpali“ kako ne bi smetali osoblju koje se o njima „brinulo“. Djeca obilježena šokantnim tragovima fizičkog nasilja buljila su doslovno bezizražajno u kamere, na njihovim zahrđalim krevetima, s požutjelim, istrošenim madracima, iza rešetaka zu koje su često bili zavezani, kako ne bi glavom udarali po zidovima. 

Slične slike posljednjih dana se može ponovno vidjeti po rumunjskim medijima. Ovaj put se radi o starijim ljudima, smještenima u improviziranim domovima ili hospicijima, često i o ljudima s duševnim poremećajima.

Utrka za profitom

Prije otprilike pola godine su istraživački novinari otkrili poslovni model preko kojeg su se bogatili oni koji su bili uključeni u tu mrežu iskorištavanja nevolja koje se zadesile starije i bolesne osobe. Taj model koji su razotkrili novinari rumunjskih online-portala Centrul de Investigatii Media i Buletin de Bucuresti, izgleda na prvi pogled sasvim jednostavno: jedno privatno poduzeće dobije veće svote javnog novca kako bi zbrinulo starije i osoba kojima je potrebna njega. Ali od tog novca ne profitiraju žitelji domova, već on završi u džepovima osoba kojima ti domovi pripadaju. Dugo vremena nije bilo nikakve javne reakcije na te izvještaje, sve dok Državno odvjetništvo prošli tjedan nije potvrdilo te prigovore.

Po službenoj formulaciji kojom se opisuje sumnje na račun vlasnika domova može se steći dojam da se radilo doslovno o logorima za uništavanje ljudi: spominje se manjkava skrb koja je rezultirala smrću stanara, njihovo izrabljivanje prisilnim radom, zlostavljanje, primjena nasilja, manjak potrebnih lijekova, neishranjenost koja je rezultirala i smrću od gladi nekih ljudi. Ljudi iz susjedstva su već dali iskaze državnim institucijama, oni su svjedočili o tome da su žrtve usred zime gole i prljave stajale uz ogradu doma, te ih molile za novac ili hranu. Jedan susjed je ispričao kako su ljudi smješteni u podrumu jedne zgrade kopali tunel kako bi pobjegli iz tog pakla.

Iz spisa Državnog odvjetništva zaduženog za procesuiranje organiziranog kriminala (DIICOT) osim toga proizlazi da se konfisciralo mirovine stanara doma, odnosno da se vlasništvo nad njihovim nekretninama prenosilo na voditelje domova. Više od stotinu osoba je spašeno iz tri doma, oni su prebačeni na medicinsku skrb u zdravstvene ustanove.

Politička zaštita?

Ovakva otkrića situacije u domovima nisu nova za Rumunjsku, kaže Ovidiu Vanghele, jedan od novinara koji je s kolegicom Biancom Albu otvorio posljednju seriju otkrića. Već prije deset godina on je otkrio jedan drugi centar za skrb o ljudima s duševnim poremećajima koji je djelovao ilegalno, kaže Vanghele za DW: "Skrb o tim ljudima je prilično komplicirana, država za to izdvaja jako puno novaca.” Ali taj novac, napominje novinar, ne dolazi do onih kojima je namijenjen.

Mehanizmi preko kojih je reguliran sustav socijalne pomoći u Rumunjskoj je zapravo prilično solidan – tu se spominju decentralizacija, državna briga i njega u zajednici, a ne negdje u nekoj zabiti, kako se to ranije prakticiralo. Ali se sve to zlorabilo, što je na koncu dovelo do „bezumnog privatizacijskog booma“, kaže istraživački novinar. Tako su nastala brojna poduzeća fokusirana na ostvarivanje profita, firme koje su samo na papiru nudile socijalne usluge, dodaje on. Većina tog novca nikada nije došla do štićenika domova, već je završila kod vlasnika tih ustanova, kaže Vanghele.

Osobe protiv kojih je Državno odvjetništvo pokrenulo istragu direktno su povezane s rumunjskim političarima iz vladajuće (nominalno) socijaldemokratske stranke PSD. Ta mreža je, kako kažu novinari, trebala „sačuvati“ vlasnike domova od kontrola ili istraživanja. Članovi rodbine i bivši zaposlenici rumunjske ministrice obitelji Gabriele Firee su uključeni u skandal, tvrdi se. Firea je prva dopredsjednica PSD-a i bivša gradonačelnica Bukurešta. Osim toga ona je supruga Florentina Pandelea, dugogodišnjeg gradonačelnika Voluntarija, jednog bukureštanskog predgrađa, u kojem su se nalazili navodni domovi. Šefica nadzorne službe za “socijalne” ustanove u Voluntariju je bila sestra ministrice obitelji. Ona, kako kaže, nije ništa znala o onome što se događalo u tim domovima. Baš kao i Pandele.

Utjecaj nekolicine političkih aktera rezultirao je svojevrsnom paralizom institucija, tvrdi novinar Ovidiu Vanghele. One su, kako kaže, morale zaključiti da nešto nije u redu. „Sudeći po dokumentima koje smo analizirali bilo je nekoliko desetaka inspekcija, nakon kojih su formalno bile određene i neke kazne. Vlasnici domova su se pravdali raznim papirima, bilo je tu fiktivnih ugovora za liječničke pretrage ili ugovora s opskrbljivačima hrane. Kada se u Rumunjskoj sazna da je šef neke institucije osoba od gradonačelnikovog povjerenja, onda tu osobu kontrolne instance ne gnjave. Nastaje svojevrsni oblik samocenzure. To su ‘naši ljudi' a njih se ne gnjavi", naglašava Vanghele.

"Nacionalna sramota"

Rumunjski premijer i šef PSD-a, Marcel Ciolacu, u vrijeme kada su objavljena prva novinarska otkrića bio je predsjednik Zastupničkog doma. On tvrdi da je za cijeli ovaj skandal saznao tek nakon što je Državno odvjetništvo pokrenulo istragu. Na upit DW-a su nam nadležne rumunjske institucije za praćenje medija potvrdile da je ova tema od prvih otkrića bila prisutna u svim dnevnim izvještajima koje su primale nadležne državne institucije, odnosno najvažniji politički akteri u zemlji.

Ciolacu je u međuvremenu naredio davanje otkaza nekolicini voditelja institucija koje djeluju u sustavu socijalne skrbi – zbog nemara u obnašanju dužnosti.  Nadležni ministar i stranački kolega iz PSD-a, ministar rada Marius Budai je nakon pritiska javnosti dao ostavku, no već spomenuta ministrica obitelji Gabriela Firea i dalje uživa premijerovo povjerenje. Dvoje ministara tvrdi da ništa nisu znali po pitanju prigovora na rad tih „domova“, i kažu kako se iza tih otkrića zapravo skriva kampanja lijevo-liberalne oporbe. "Smiješno je tvrditi da ništa nisu znali. Ja sam uz pomoć dokumenata i činjenica dokazao da su bili o svemu informirani”, kaže Vanghele.

O aferi se, na marginama NATO-samita u Vilniusu, očitovao i državni predsjednik Klaus Iohannis: „Ti ‘domovi strave', kako ih se naziva, su nacionalna sramota.” On zahtijeva kažnjavanje svih sudionika: "Nadam se da će oni koji su u stanju donijeti političke mjere, imati hrabrosti da to i naprave”, rekao je Iohannis.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu