Dokaz za "opasne izbjeglice"?

U Varšavi, Pragu i drugim glavnim gradovima središnje i istočne Europe najprije je izraženo žaljenje zbog terorističkih napada u Bruxellesu: "Time se pretvaraju u ruševine sve vrijednosti koje smatramo temeljem u izgradnji zajedništva", izjavila je poljska premijerka Beata Szidło. No već tu se činilo da ona želi tome dodati još nešto. I doista, samo dan kasnije je dodala kako trenutno ne vidi mogućnost "dolaska izbjeglica u Poljsku“. Zapravo je do konca ožujka u tu zemlju trebalo stići prvih 100 izbjeglica iz Sirije od ukupno 400 koliko bi ih trebalo doći čitave godine. Prethodna vlada u Varšavi se prošle godine obavezala primiti do 11.500 izbjeglica, a tvrdilo se kako Poljska ostaje na tome.

I dok se stručnjaci zgražaju kako jedna Poljska uopće može i pomisliti da će sa tih 400 izbjeglica biti stvoreno nekakvo "paralelno društvo" u toj zemlji, i njemačkom politologu Kai Olafu Langu je to dokaz kako Poljska napad koristi kao izliku da uopće ne prihvati izbjeglica - i tu nije jedina u Europi. Praktično sve zemlje Višegradske skupine slično tumače ovaj teroristički napad i domaćoj javnosti njega povezuju sa problemom izbjeglica.

Žao nam je - ali sami ste si krivi?

Tako je i mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto izjavio kako je povećana opasnost od terorističkih napada zbog "nekontrolirane ilegalne migracije". Čak i u službenom priopćenju kluba zastupnika mađarske stranke FIDESZ nakon terorističkog napada u Bruxellesu se navodi kako "Europa sad plaća za svoju politiku životima svojih građana."

Za Jakoba Wöllensteina iz Zaklade Konrad Adenauer u Berlinu su "provokacija za domaću javnost, ali i poruka usmjerena Berlinu i Bruxellesu." Osobito zato jer je Budimpešta "od početka upozoravala na sigurnosni problem u raspravi o izbjeglicama i sad se osjeća i više nego u pravu." Upozorava kako se niti u mađarskoj politici niti u medijima uopće ne spominje kako uopće nema nikakve veze između izbjeglica i terorističkih napada, jer su svi napadači bili i rođeni u Belgiji.

Ali niti u Češkoj i Slovačkoj se jedva čini razlika između terorista i izbjeglica, a nije mnogo bolje niti u Bugarskoj. Tako je i tamošnji premijer Bojko Borisov izjavio kako "nije moguće integrirati teroriste" - misleći na izbjeglice, a ne na napadače. Jer i dodaje: "Nije pošteno da Europa plaća milijarde za te ljude i da nas onda udaraju ravno u srce."

Doduše treba podsjetiti kako i Bugarska ima iskustava s islamističkim teroristima: u ljetu 2014. je jedan napadač samoubojica aktivirao bombu u autobusu punom turista iz Izraela na zračnoj lici Burgasa. Tada je bilo sedam mrtvih i više od 30 ranjenih. Ne na kraju zbog takvih iskustava, za Wöllensteina takve izjave političara zemalja istoka Europe služe tek domaćoj publici kao poruka kako se država brine za njih. "Mnogi u toj regiji taj problem postavljaju kao da ga mogu riješiti na nacionalnoj razini. A to je potpuna iluzija", misli njemački stručnjak. Kod borbe protiv terora gotovo da nema granica između vanjske i unutrašnje politike.

Jedna Europa, dvije filozofije

Za Kai-Olafa Langa je problem čak i dublji od puke ksenofobije i netrpeljivosti prema strancima u mnogim zemljama istoka Europe. Tu se vidi i posve različita filozofija od one koja se osjeća na zapadu: "Zapadni Europljani žele zadržati svoje otvoreno društvo i ne žele da ih teroristički napadi prisile na prevelike mjere sigurnosti. U to ime su spremni i prihvatiti određeni rizik za vlastitu sigurnost", misli Lang. Na istoku Europe pak čine sve što mogu kako uopće ne bi niti stigli u fazu takvog otvorenog društva. U to su tamošnje nacionalne vlade duboko uvjerene, a u tome uživaju i podršku mnogih svojih građana.

To se vidi i u društvenim mrežama tih zemalja, ali i u nacionalnim parlamentima. Tako u Slovačkoj odnedavno, među 150 zastupnika po prvi puta sjede i 14 zastupnika posve otvorenih neonacističkih gledišta i usmjerenja. Bit će zanimljivo kad ta "Nova Europa" onda pokuša nametnuti svoja očišta "Staroj" u pitanjima izbjeglica. Naime, od srpnja 2016. Slovačka preuzima predsjedavanje Europskom unijom.