Dodikove prijetnje i Vučićeve „pijemontske ambicije“

Dodikovo zazivanje odcjepljenja Republike Srpske od BiH je neke medije i analitičare u Sarajevu podsjetilo na ideje zapisane u neformalnom dokumentu koji su neki srpski akademici, recimo Dobrica Ćosić i Ljubomir Tadić, još 2011. navodno dostavili tadašnjoj srpskoj Vladi Mirka Cvetkovića. Taj dokument, prema onome što je iz njega citirala „Slobodna Bosna“, govori da treba ometati zajedničke institucije BiH kako bi se „dokazivalo“ da je država nefunkcionalna.

„Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su 'državna' vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske“, piše tamo. „Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati.“

Nije dugo trebalo sarajevskim medijima da taj neformalni papir stave rame uz rame s Memorandumom SANU iz 1986. godine. Još i danas se čuje da se srpska državna politika orijentira prema „Memorandumu 2“.

Vanjskopolitički komentator iz Srbije Boško Jakšić za DW kaže da će prije biti da je na sceni „potmula memorandumska logika“, a ne službena državna politika.

„Može se reći da je na sceni potmula memorandumska logika, kojoj je tu i tamo dozvoljeno da izbije. Recimo, ministru Vulinu je dopušteno da grmi iz sve snage riječima od 155 milimetara da je u tijeku razvlašćivanje Republike Srpske i kršenje Dejtonskog sporazuma“, kaže Jakšić. „Potom se pojavljuje predsjednik Vučić kao umiritelj, koji se kao takav predstavlja u Sarajevu, Bruxellesu, Berlinu, Washingtonu ili gdje već treba. To je, dakle, neka vrsta dvostruke igre.“

Vučić se ne ograđuje od Dodika

Aleksandar Popov, supredsjednik Igmanske inicijative (udruge za regionalnu suradnju na području bivše Jugoslavije, op. ur.), kaže da je problematičnije od „Memoranduma 2“ to što je Srbija prošle godine usvojila Strategiju obrane u kojoj se navodi da je jedan od zadataka očuvanje Republike Srpske.

„U toj strategiji se navodi i briga o Srbima u susjedstvu i u svijetu. Međutim, to bi trebalo pripadati strategiji o dijaspori, a ne Strategiji obrane“, kaže Popov za DW i upozorava:

„Nastavi li Srbija podržavati Dodika na način kako to sada čini Vučić, a prije njega su na sličan način s Dodikom poteze sinkronizirali i Boris Tadić i Vojislav Koštunica, mogla bi se naći u ozbiljnoj međunarodnoj nevolji. Tu onda neće biti od pomoći Vučićeve službene izjave da Srbija priznaje cjelovitost i integritet BiH."

"Goodbye BiH, welcome RS-exit" – ta Dodikova izjava je nova varijacija stare priče o secesiji i udara na dejtonske temelje BiH, kaže Jakšić. „On se opasno poigrava sa sudbinama ljudi i retoriku vraća u vrijeme prije izbijanja rata.“

S druge strane, dodaje naš sugovornik, Vučić već duže pokušava „lavirati“ i ponavljao frazu o poštovanju dejtonske Bosne i Hercegovine i stabilnosti u regiji. „On pokušava ostaviti dojam kao da čini diplomatski ustupak Europskoj uniji. Ali, izbjegava se energično ograditi od Dodika koji Srbiju godinama uvlači u probleme“, kaže Jakšić i dodaje:

„Vučić slabo prikriva svoje pijemontske ambicije ujedinjavanja Srba. Na pitanje zašto se ne ogradi od Dodikovih izjava, Vučić sliježe ramenima i kaže da mu je Dodik prijatelj i član Predsjedništva BiH. Ali, nastavi li se takva politika, Beograd će se prije ili kasnije suočiti s ozbiljnim problemima zbog stupnja tolerancije prema Dodiku."

Teritorija ima, a ljudi odlaze

Aleksandar Popov kaže da Dodikov nacionalizam zapravo odgovara i drugim dvjema stranama u Bosni i Hercegovini, hrvatskoj i bošnjačkoj. „Stalno se fabriciraju krize kako bi nacionalističke vlasti u BiH opstale. Navodno štite svoje narode kojima je sve lošije i lošije, a njima – političarima na vlasti – sve je bolje i bolje“, upozorava Popov.

On ocjenjuje da nacionalistički političari neprestano pričaju o teritorijima pa se tako pokazuje teza o tome da bi se trebala provesti nekakva „trampa“ Kosova za Republiku Srpsku. „Ali, što ćemo mi s teritorijima, kada se i teritorij Srbije prazni? Što ćemo s teritorijima bez ljudi, misle li oni o tome? Očito, njima nije stalo do ljudi, i to je zajedničko za sve velikodržavne projekte”, smatra Popov.

Dodatni problem, dodaje on, predstavlja nezainteresiranost i pasivnost međunarodne zajednice pa se stječe dojam da je njima jedino stalo do toga da se na Balkanu ne puca.

„Ali, tko će ovdje investirati, tko će ostati u takvoj državi gdje sutra treba obući uniformu? Dojam je da nitko nema ideju kako izaći iz ove situacije, ni EU, ni SAD. A deviza da je sve u redu dok se ne puca, može se obiti o glavu. Toliko je napetosti ovdje kod nas, da se ponekad plašim da će jedna iskra zapaliti regiju”, upozorava Popov.

Boško Jakšić kaže da se politički lideri u Beogradu zapravo plaše otvoreno se suprotstaviti službenoj Banjaluci jer bi ih u tom slučaju srpski nacionalisti optužili za „izdaju“.

„Ali, mora se povući demarkacijska linija što su rukovodstva, a što narod. Srbija ima pravo štititi srpsku manjinu u regiji, ali mora poštivati činjenicu da su to nezavisne države. Dakle, može ih štititi diplomatskim kanalima, kulturološki i tome slično. Ali ne smije biti uvučena u igre od kojih će sigurno imati štete.“

„Dodik gleda svoju korist i svoje biračko tijelo. Ali to biračko tijelo nije u Srbiji, već u drugoj nezavisnoj državi na Balkanu”, zaključuje Jakšić.