„Dobri hakeri“ Bundeswehra
17. lipnja 2022
Vojarna Tomburg u gradiću Rheinbachu nedaleko od Bonna je mjesto na kojem se Bundeswehr bavi digitalnim vođenjem rata. Ovih je dana vojarnu posjetila i savezna ministrica obrane Christine Lambrecht kako bi se na licu mjesta informirala o radu Centra za kibernetičke operacije Bundeswehra (ZCO).
Njemačke vojnikinje i vojnici u tom centru uvježbavaju borbene kibernetičke operacije. Treniraju „upadanje" u tuđe računalne mreže, uče kako „ukrasti" važne informacije, kako manipulirati podatke u vlastitu korist i kako u slučaju potrebe „isključiti" kompletne računalne mreže.
Ono što se radi u ZCO-u obično se naziva „hakiranje", to je kazneno djelo za koje se može završiti i u zatvoru. Ali ovdje u Rheinbachu pripadnici Bundeswehra sve to rade po državnom nalogu.
"Izvrsno obrazovani, jako motivirani i vrlo kreativni"
Ministrica Lambrecht na licu mjesta je govorila o „dobrim hakerima". Pritom je mislila na dvije stvari – kao prvo, hakeri Bundeswehra se po njezinom mišljenju nalaze na pravoj strani, a kao drugo, oni su „izvrsno obrazovani, jako motivirani i vrlo kreativni".
Oko 200 stručnjakinja i stručnjaka u Rheinbachu traži slabe točke protivničkih IT-sustava, odnosno pokušavaju napadati IT-infrastrukturu Bundeswehra kako bi pronašli slabe točke u vlastitoj obrani. U timu se nalaze samo tri žene.
ZCO je dio Komandnog kibernetičkog i informacijskog centra koji je formiran 2017. U cijeloj Njemačkoj on ima više od 20 podružnica. U Bonnu i oko Bonna se nalazi većina. Tu je i IT središnjica Bundeswehra čije sustave hakeri žele zaštititi. U blizini se nalazi i Savezni ured za sigurnost i informacijsku tehniku, što je sigurno od pomoći. A u Bonnu je smješten i Cyber Defense Center koncerna Telekom.
Mala investicija, velika šteta
Pitanje kibernetičke sigurnosti je bio prioritet berlinske politike već i prije ruskog napada na Ukrajinu. Sve intenzivnije isprepletanje analognog i digitalnog svijeta napadačima u kibernetičkim vodama nudi mogućnost da s relativno malim investicijama naprave veliku štetu. Na primjer po pitanju opskrbe vodom, strujom, po pitanje sigurnosti letenja te upravljanja prometom. U koalicijski ugovor su vladajuće stranke SPD, Zeleni i FDP zbog toga ubacile sljedeću formulaciju: „Bundeswehr mora biti u stanju da zajedno s drugim saveznim uredima uspješno djeluje u kibernetičkom i informacijskom prostoru."
Rat u Ukrajini je dodatno intenzivirao rasprave o ovoj temi. Porasla je zabrinutost od posebice ruskih kibernetičkih napada. Početkom lipnja je u Bundestagu usvojen zakon kojim se Bundeswehru stavlja na raspolaganje 100 milijardi eura, i već na samom početku u tekstu se govori o strategiji savezne vlade s ciljem jačanja sigurnosti u kibernetičkom i informacijskom prostoru.
U idućim godinama bi se od tih 100 milijardi eura za „digitalne potrebe" Bundeswehra trebalo izdvojiti oko 20 milijardi eura. Samo jedan mali dio novca će biti stavljen na raspolaganje kibernetičkim ratnicima. Lista materijala kojeg se planira nabaviti je duga, od digitalnih radiouređaja, pa sve do kompletnih informatičkih sustava.
Licenca za hakiranje
Hakerima u uniformi ne treba skupi hardware. "Nama nije potrebno 60 tona željeza kao što je to slučaj kod nekog borbenog tenka”, kaže nam jedan član ZCO-a koji radije želi ostati anoniman. Ali s druge strane, dio opasnosti digitaliziranog informacijskog društva predstavlja i činjenica da cyber-kriminalcima ne treba puno više od laptopa da "sruše” IT-sustave u bolnicama ili regionalnim upravama, ili da bi uspjeli "izvući” otkupninu za njihove podatke.
Ono što je skuplje i teže dobiti su – specijalisti za tastaturama. Ministrica Lambrecht je tijekom boravka u Rheinbachu „reklamirala" Bundeswehr – kao dobrog poslodavca. A to znači da Bundeswehr već tijekom izobrazbe nudi dobre plaće, a kasnije i dobre šanse u karijeri i socijalnu sigurnost. Jedan vojnik kaže da je motiviran i iz jednog drugog razloga. Na pitanje zašto služi u Bundeswehru, on kaže: „Ovdje po državnom nalogu radim ono zbog čega bih inače morao računati da ću imati posla s policijom."
A za to mu je potrebna "licenca za hakiranje”, odnosno službena dozvola. Svaku operaciju u sklopu koje se "upada” u tuđe mreže mora odobriti vodstvo Ministarstva obrane. A koliko često se to događa? To nam u Rheinbachu nitko nije htio otkriti.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu