Do svjetlije kože - po svaku cijenu

Crvena glina pokriva gotovo cijelo Tanginitino lice, samo njome nisu pokrivene oči i usta. Kasno je poslijepodne u KwaZulu-Natalu, na krajnjem sjeveroistoku Južnoafričke Republike. 30-ak godina stara Tangitini cijeli je dan radila u svom vrtu pod jarkim suncem. Zbog toga na licu ima crvenu glinu. To je njezina krema za sunčanje. "Vidite li moju kožu", pita i pokazuje na svoju podlakticu koja je tamne puti kao i ostatak njezinog tijela: "Ona na suncu može postati još tamnija nego što je inače. Onda bih možda bila crna kao ljudi u Nigeriji. A to ne želim." Zbog toga Tangitini na tržnici kupuje zemljanu boju s pigmentom crvenog okera. Grumenje gline miješa s vodom i nanosi pastu na lice kada ide na sunce.To je još naučila od svoje majke.

Tangitini pripada crnačkoj etničkoj skupini Zulu. Njezina obitelj je siromašna. Selo u kojem živi sastoji se od nekolicine jednostavnih betonskih kuća i drvenih koliba ispred kojih uvečer sjede grupice ljudi odmarajući se od napornog rada tijekom dana. Život u Tangitinom selu je težak. Stanovnici žive od ribolova i sami uzgajaju veliki dio onoga od čega se hrane. Ali bez obzira što Tangitini ne poznaje luksuz, izgled joj je važan. Zbog toga svoje lice pažljivo štiti od sunca. "Lice je prvo što muškarac vidi kod žene", kaže mlada Afrikanka: "Ako je lijepo, ako je ženina koža lijepa, onda će se on odlučiti za nju. I muž i otac trebaju vidjeti da imaju lijepu ženu ili kćer." A u njihovom društvu je koža lijepa, ako je svijetla - to je jednostavno tako.

Jeftina alternativa kremi za sunce

Zemlju koja sadrži minerale, pogotovo željezo, mnogi indigeni narodi u južnoj i centralnoj Africi koriste kao prirodnu kremu za sunčanje, kaže Beverley Summers sa južnoafričkog sveučilišta Limpopo. "Ona štiti od sunca, ponekad tako dobro kao zaštitni faktor 12. Zahvaljujući njoj koža ostaje svjetlija, jer ne tamni tako brzo." Osim toga, ni svakodnevno korištenje nije štetno, dodaje. Ali mnogim Afrikankama nije dovoljno samo zaštititi se od sunca i tako spriječiti da im koža potamni. One žele imati svjetliju kožu nego što je to priroda odredila.

Svjetla koža "iz tube"

U jednom šoping centru u Kraljevini Svazi (Svaziland), sjeverno od Južnoafričke Republike, može se vidjeti kako afričke žene pokušavaju ostvariti svoj ideal ljepote: izlozi su puni kutija s kremama za izbjeljivanje kože. Etikete obećavaju "kožu boje bijele kave".

"Jako puno žena kupuje ove kreme", kaže prodavačica u trgovini. Uzima jednu kutiju iz izloga, odvrće poklopac i pokazuje njezin neonsko žuti sadržaj: "Jučer sam prodala barem 10 komada." Prema navodima Ujedinjenih naroda, u Južnoafričkoj Republici svaka treća žena redovito koristi kreme za izbjeljivanje, u Nigeriji čak 77 posto žena. I u mnogim azijskim zemljama poput Koreje, Malezije i Indije one su pravi hit. Mnoge žene se njima mažu svakoga dana - i po 20 godina.

Kreme za izbjeljivanje uglavnom sadrže hidrokinon. Taj kemijski spoj se koristi i za razvijanje fotografija. On u koži sprječava sintezu pigmenta melanina. Njegovim korištenjem na duže staze stoga postaje svjetlija. Ali kreme za izbjeljivanje imaju i neugodne nuspojave, objašnjava Uwe Reinhold, dermatolog iz Bonna. "Hidrokinon nadražuje kožu. Površinski sloj kože se stanjuje. Dugoročno korištenje tih krema može dovesti do pojačanog stvaranja bora, do upala, svrbeži, nadražaja.

Ako je vjerovati onome što stoji na internetu, kod nekih žena se otvaraju plikovi, one pate od jakih bolova i imaju trajne ožiljke. Osim toga sumnja se da je hidrokinon kancerogen. A kako kreme za izbjegljivanje sprječavaju stvaranje melanina, osobe koje ih koriste izložene su većem riziku oboljenja od raka kože.

"Koža se ne može promijeniti kao haljina"

U Europskoj uniji su kozmetički proizvodi koji sadržavaju hidrokinon zabranjeni, ali u većini drugi zemalja i na internetu oni se mogu kupiti bez ikakvih ograničenja. Na tržištu postoje i druga sredstva za izbjeljivanje kože koja ne sadrže hidrokinon, ali bonnski dermatolog odvraća i od te alternative. One ili sadrže supstance slične hidrokinonu - pa su štetne za zdravlje - ili nemaju učinka.

Uwe Reinhold često doživljava da pacijentice i pacijenti crne boje kože od njega traže da im posvijetli kožu. To liječnika dovodi u tešku situaciju. "Ne postoji niti jedna bezopasna, jednostavna metoda kojom bi se mogla ispuniti ta želja", kaže on. Reinhold može prepisati lijekove koji sadrže hidrokinon samo za pojedinačne crne mrlje koje nastaju, na primjer, kao posljedica upalnih procesa na koži. One se mogu primjenjivati samo na malim površinama kože i maksimalno tri mjeseca - u svakom slučaju ne na cijeloj koži i dugoročno. "Umjesto toga mi pacijentima objasnimo da su ljudi došli na svijet tako kako su došli na svijet i da svoju kožu ne mogu promijeniti kao haljinu", priča bonnski dermatolog. No treba reći i da ima žena i u Africi koje nisu žrtve ideala ljepote koji tamo vlada. Na primjer prodavačica u kozmetičkoj trgovini u Kraljevini Svazi. Na pitanje maže li se i ona kremom koju prodaje, kaže: "Ja je još nikada nisam stavila na sebe. Ja ne želim biti bijela. Moja koža je tamna. I to ne želim mijenjati."