Djevojke šute - zbog crne magije

Mary je malena rastom i u trapericama i crnoj majici izgleda čak i mlađa od sedamnaest godina koliko doista ima. Još uvijek se ne usuđuje reći svoje pravo ime, ali se ipak usuđuje ispričati svoju priču. I ona je, kao mnoge druge, imala samo jedan san: otići u daleku, bogatu Europu:

"Sve smo željele u Europu jer smo ovdje patili. Čula sam da se kod vas može dobiti nešto za jesti čak i ako se nema novca. Treba se otići u određene kuće i tamo se besplatno dobiju namirnice", kaže Mary.

"Nismo morale niti platiti za put!"

Ali Mary nije željela besplatno dobivati hranu, željela je raditi i zaraditi novac da sama može kupovati što treba. Možda kao kućna pomoćnica ili kao frizerka. Nije bila jedina koja je tako spremno prihvatila ponudu koju joj je dao jedan mladić: zaposlenje u Francuskoj.

"Nismo čak morale niti platiti za put! To bismo učinili u Francuskoj, kad nađemo posao. Ali on nam nije rekao da ćemo morati raditi kao prostitutke!", priča ona.

Na koncu, to se ipak nije dogodilo jer je policija uhitila i švercera čitavu skupinu djevojaka već na granici prema susjednom Beninu. Njegov plan je bio kopnom prošvercati djevojke sve do Europe. Sada Mary sjedi, zajedno s pet djevojaka, u prihvatnom centru za žene u Benin Cityu, gradu na jugu Nigerije, a mlinovi pravde se polagano počinju vrtjeti.

Lagana prijevara naivnih djevojaka

Još uvijek previše polagano, makar se to dešava nešto brže od kako je Nigerija osnovala posebnu službu protiv šverca ljudima. Jedan od istražitelja je Igri Edet Mbang: "Čim netko nazove i javi o nekom slučaju i može nam reći adresu, odmah odlazimo tamo i pobrinemo se za slučaj." Takvih poziva je već bilo dosta, ali niti oni ne znaju, koliko je djevojaka već odvedeno u roblje; u Europu ili negdje u Africi.

Jer čak i ako uhvate neku skupinu, djevojke radije šute nego da pomognu istražiteljima. Razlog je jednostavan: šverceri su se dosjetili prije puta djevojke odvesti vraču juju-magije. Vjerovanje u navodna čarobna svojstva takvih sila je veoma rasprostranjeno na jugu Nigerije, a vrača je morala posjetiti i Mary: "Prije nego što smo krenuli na put, morala sam pojesti neku posebnu kašu."

"Šutjet ćeš, ili..."

U tu kašu je vrač umiješao i odrezane nokte Mary i nešto njene kose i nad smjesom je izrekao čaroliju. Nakon toga joj je objasnio da, ako ikad išta nešto kaže o onome kroz što će proći, dogodit će joj se "nešto loše". Roland Nwoha iz organizacije Idia Renaissance priznaje kako takve prijetnje, na žalost, u pravilu - djeluju.

"U uobičajenim okolnostima se djevojke tom čarolijom drže u poslušnosti. U istočnoj Europi ili Aziji se to drugačije radi, tamo šverceri ljudima moraju unajmljivati ljude koje će nadzirati djevojke. Ovdje to uopće nije potrebno."

Nwohina organizacija se brine za djevojke koje se uspijevaju vratiti u domovinu i već kada je riječ o hvatanju osoba koje su organizirale takvu trgovinu, djevojke ne žele ništa govoriti. Čak i ako su pozvane na iskaz pred sudom, pa čak i ako su njihovi otmičari već odavno u zatvoru, još uvijek nailaze na zid šutnje kod njihovih lakovjernih žrtava.

Opet kod vrača

Kako bi ipak dospjeli do organizatora takvog šverca, dosjetili su se mudroliji: djevojke još jednom vode vraču koji onda slama urok koji je izgovoren nad njima. Mary se upravo vratila sa tog drugog "tretmana": "Rekli su mi da će skinuti tu čaroliju koja je izgovorena za mene. Tako mi je postalo bolje, a neće utjecati niti u budućnosti."

Ali budućnost Mary je veoma neizvjesna: ne zna, kamo da ode niti gdje će živjeti nakon ovog prihvatilišta. Rado bi opet išla u školu i naučila neki posao. No Mary je obilježena za čitav život, objašnjava Roland Nwoha: "Drugi ljudi odlaze u inozemstvo i uspiju, a ove se djevojke vraćaju praznih ruku. Za njihove obitelji su one zatajile i sad su samo još dodatno opterećenje. Još gore od toga, neke obitelji su prodale svoje imanje kako bi platile njihov put u Europu. Kad se onda te djevojke vrate kući bez ičega, onda na savjesti imaju i imutak obitelji."

Autor: Ulrich Leidholdt, Aman (aš)

Odg.ured: Željka Telišman