Djeca nisu klinički otpad

Barbara i Mario Martin su roditelji. Trostruki roditelji. Ali njihova djeca su mrtva. Joseph-Lennard i blizanci Tamino i Penelope. Svi su prerano rođeni. "Nijedan liječnik nam ne može reći zašto se to dogodilo", priča Barbara Martin. "Trudnoće su tekle bez problema."

Ali sve dok se nisu pojavile komplikacije. Svog prvog sina Joseph-Lennarda Martinovi su izgubili u sedmom mjesecu trudnoće nakon pucanja vodenjaka. Dijete je u tom trenutku težilo samo 440 grama. "Bila je to savršena beba. Ali premala i preslaba", sjeća se majka.

Manje od godinu dana kasnije, ovaj je par ponovno doživio istu sudbinu. Barbara je zatrudnila, ovaj put je nosila blizance. U šestom mjesecu trudnoće rođen je Tamino Federico. Dijete je bilo mrtvo. 290 grama. Četiri tjedna kasnije i Penelope stiže na svijet. U trenutku poroda je beba bila živa, težina: 500 grama. Ali njezin život se gasi samo sat nakon poroda.

"Granica" od 500 grama

"Pitali smo se kako Bog dozvoljava takvo što", kaže otac. I dodaje: "Našu su bol pogoršali njemački zakoni." U rodoslovnoj se knjizi našla samo mala Penelope. I to zato što je nakon poroda njezino malo srce kucalo - i zato što je ona dosegla "granicu" od 500 grama, koja je u Njemačkoj kriterij za službenu evidenciju mrtvorođenih beba.

Po njemačkom zakonu, oba sina obitelji Martin nisu osobe. Djeca koja na svijet dođu mrtva i koja prilikom poroda imaju manje od 500 grama, u Njemačkoj su službeno "pobačaj". Oni ne dobiju ni rodni list, a ni smrtovnicu. Ta djeca službeno nikada nisu ni postojala. "To jako boli, jer naši su sinovi bili s nama, njihova su srca kucala i ja sam ih rodila", opisuje svoju tugu Barbara Martin.

Higijensko uklanjanje "kliničkog otpada"

Njezini sinovi i sva druga takva djeca u Njemačkoj (gdje ih se naziva "Sternenkinder", u slobodnom prijevodu: zvjezdana djeca) nemaju ni pravo na pokop na nekom groblju. "S njima se postupa kao da se radi o kliničkom otpadu", kaže ogorčeni Mario Martin. "Pretpostavljamo da se takvu djecu u klinikama u smeće baca zajedno s organima koje se tamo operira ili amputiranim udovima."

U zakonima kojima se u njemačkim saveznim pokrajinama regulira proceduru pokopa, stoji da se pobačaje "mora kremirati u skladu s higijenskim pravilima i čestitim osjećajima".

U nekim gradovima postoje skupni pokopi za "Sternenkinder". Mnogi roditelji žele ipak posebni grob. "Važno nam je da imamo mjesto na kojem možemo tugovati", priča Barbara Martin. U njezinom rodnom mjestu Niederbrechenu u pokrajini Hessen, uprava mjesnog groblja je srećom bila kulantna. Martinovi su smjeli pokopati svoju djecu u grobu svojih prabaka i pradjedova.

40.000 potpisa

Dugo je vremena vladala skepsa oko toga da li novorođenčad lakša od 500 grama može uopće preživjeti. Zahvaljujući modernoj medicini danas prežive i puno manje bebe koje prilikom poroda imaju manje od 300 grama. Martinovi se nisu pomirili s time da u Njemačkoj o evidenciji ljudskog života odlučuje broj grama prilikom poroda. Oni su odlučili promijeniti njemački zakon.

Paralelno s brigom oko vlastitog frizerskog salona, Matinovi su prije četiri godine počeli proučavati zakonske tekstove. Diskutirali su s pravnicima i liječnicima, posjećivali su političare, skupili su 40.000 potpisa i na koncu Bundestagu uručili peticiju kojom su zahtijevali da se rodnim listovima dokumentira egzistenciju svih mrtvorođenih beba, odnosno da ih se može pokopati u vlastitom grobu, ukoliko to žele roditelji.

Podrška Angele Merkel

Martinovi su bili i u Berlinu, posjetili su parlamentarne zastupnike, slučajno su razgovarali i s kancelarkom Angelom Merkel. "Rekla nam je da smatra da je to važna tema i da imamo njenu punu podršku", priča Barbara Martin o susretu s kancelarkom. Peticija je bila uspješna. Početkom studenog će Bundestag glasovati o promjeni odgovarajućeg zakona.

Martinovi se i sami ponekad čude što su sve uspjeli pokrenuti. Ranije su, kaže Mario Martin, uvijek mislili da kao "obični" građani ne mogu utjecati na politiku: "Preko peticije smo zaključili da uopće nije teško kontaktirati političare i nešto napraviti."

"Tortura"

Barbara i Mario Martin još uvijek žele imati djecu. Ali strah da se nova trudnoća pretvori u bol je prevelik. Zato su podnijeli zahtjev za usvajanjem. Postupak je prava tortura, priznaje Mario Martin.

Nakon što na snagu stupi njihov zakon o "zvjezdanoj djeci", Martinovi će se možda ponovno angažirati - kako bi pojednostavili proces usvajanja djece.