Dilema mladih Alžiraca: otići ili ostati?

Blato neugodnog mirisa, tezga do tezge na tržnici u Bab el Ouedu, prenaseljenoj problematičnoj četvrti na rubu područja luke u Alžiru. Kako bi se nešto zaradilo prodaju se cipele, marelice, začini... A Torchi Shafar, koji već deset godina pokušava stići do Španjolske, na ovoj tržnici prodaje sardine. "Svaki put sam, kada sam kretao za Europu, bio uhvaćen", priča, "jednom sam čak dobio i zatvorsku kaznu zbog ilegalnog prelaska granice." No, ovaj suhonjavi 38-godišnjak želi ponovo pokušati jer njegova tri brata su već u Europi.

Viza za Schengen 6.000 eura?

Sada skuplja novac za novi pokušaj. Krijumčarima treba platiti 1.500 eura. On više ne može izdržati život u premalom stanu u kojem živi zajedno s roditeljima i dva brata. Drugim građanima je vlada dala stanove, ali on je uvijek ostajao praznih ruku. Shafar također priča kako se može kupiti i viza za Šengenski prostor, ali vizu koja košta 6.000 eura on sebi ne može priuštiti. Ove navode nismo u stanju provjeriti. No situacija na terenu potvrđuje da nije samo naš prodavač sardina taj koji želi u Europu. "O, da, mnogi žele u Europu, prije svega mladi. Za njih je to budućnost, sloboda, dobar život, lijepa žena, velika kuća, dobar posao - sve što je potrebno za sretan život", priča Ajoub.

No, ipak ne vjeruju svi da je Europa raj na zemlji. Azidine, mladi preduzetnik, studirao je u Francuskoj. Tamo živi oko milijun Alžiraca. Ali, Azidine se vratio u Alžir, bez obzira što je u toj zemlji svaki četvrti mladi čovjek bez posla. "Ljudi koji žele odseliti u Europu vjeruju da će tamo naći nešto čega tamo nema. Tamo nema više mogućnosti."

"Zvijezda juga"

On vjeruje da u Alžiru ima bolje šanse. Slično na situaciju gleda i 28-godišnji Muhamed Agoudjil. Susreli smo ga kasno navečer u vrtu Francuskog kulturnog instuta - jedno od rijetkih sastajališta mladih u Alžiru. Kako bi bolje zastupao interese svoje generacije, ovaj sociolog je s prijateljima napravio mrežu "Zvijezda juga". Dvije trećine stanovništva Alžira mlađe je od 30 godina. Ali, kako kaže Muhamed, njihova riječ ne vrijedi ni u politici niti u obitelji. "Ne radi se tu samo o novcu, novac se može zaraditi, ovdje se radi o neovisnosti", kaže on.

On poznaje 40-godišnjake i 50-godišnjake sa ženom i djecom koji žive kod roditelja. No Europa je privlačna i djevojkama, zato što tamo mogu imati osobnu slobodu koju kod kuće nikada ne bi mogle ostvariti.

Muhamed dobro zarađuje. Zaljubljen je i želi se uskoro oženiti. Gdje će živjeti s budućom suprugom još uvijek ne zna, ali jedno sigurno zna: riskirati život da bi se domogao Europe – to za njega ne dolazi u obzir.