Devedesetogodišnji protivnik "Bologne"

Günther Böhme je, moglo bi se reći, počinitelj iz uvjerenja. U to se može uvjeriti svatko tko ga doživi za sveučilišnom katedrom. Slobodno, bez ikakvih bilješki, Böhme oslonjen na katedru govori o počecima filozofije zapadnog svijeta. Predavaonica je popunjena do posljednjeg mjesta, 300 studenata guta svaku profesorovu riječ.

Cijeli život radno aktivan

Pritom Böhme djeluje kao da je stigao iz nekog drugog vremena, znanstvenik-humanist starog kova. To s obzirom na njegovu starost nije ni čudo. Böhme je nedavno napunio 90 godina, no sveučilište je još uvijek sastavni dio njegovog života. Njegova predavanja su dobro posjećena jer su i prilično zabavna. O antičkim misliocima Böhme govori kao o starim znancima, u svoja predavanja ubacuje i geografske podatke potkrijepljene vlastitim iskustvom. A na Sveučilištu u Frankfurtu na Majni koje nosi ime Johanna Wolfganga Goethea, i pokoji stih velikog njemačkog spisatelja ubačen u predavanje je nešto što se podrazumijeva samo po sebi. Razlika u godinama između 90-ogodišnjeg predavača i studenata i nije tako velika kako bi se na prvi pogled moglo pomisliti. Jer Böhme predaje u sklopu programa "U3L" što znači "Sveučilište 3. životne dobi". Ovaj projekt je pokrenut prije 30-tak godina i okrenut je umirovljenicima koji u tzv. trećoj životnoj dobi žele nadoknaditi propušteno obrazovanje. U osnivanju ovog projekta je sudjelovao i Böhme. I to sa 60 godina kada se većina već polako priprema za mirovinu. No povlačenje iz aktivnog života za profesora filozofije i psihologije nije dolazilo u obzir. "Jedan učitelj u gimnaziji mi je dao savjet za čitav život: životno doba je radno doba. I tog slogana se držim još i dan danas", kaže Böhme.

Pola stoljeća staža

No akademski životni put nije bila jedina životna opcija profesora iz Frankfurta. Rođen je 1923. u Dresdenu u obitelji koja nije inzistirala na visokom obrazovanju. No roditelji su Günthera ipak poslali na humanističku gimnaziju. Obrazovanje mu je prekinuo Drugi svjetski rat a nakon toga i petogodišnje zatočeništvo koje je mladi vojnik Böhme proveo u Italiji. O tom razdoblju svog života na govori rado. Puno radije priča o svom studiju filozofije, psihologije i pedagogije u Münchenu i Erlangenu. Nakon studija Böhme prvo radi kao psiholog u jednom velikom koncernu no 1964. se zapošljava na Sveučilištu u Frankfurtu. I tu je već gotovo pola stoljeća. Ono što ga je privuklo u humanističkim znanostima su vrijednosti poput tolerancije i ljudskosti. Njegova životna filozofija je možda još donedavno zvučala pomalo zastarjelo, no nakon financijskih skandala i pada moralnih vrijednosti ona, pogotovo u financijskom središtu Frankfurtu, zvuči više nego aktualno. "Mislim da je važno dobro vladati jezikom i imati povijesnu svijest. Ja sam se uvijek povodio za tradicijom ali uvijek s poniznošću", govori profesor Böhme.

Kritika Bologne

U njegov svijet ne pristaje ni nova svakodnevica na njemačkim sveučilištima gdje je život nakon uvođenja tzv. reforme po Bologni, postao brži i nekako površniji. U segmentu u kojem on djeluje, dakle obrazovanje za treću dob, Bologna nije primijenjena i Böhme daje do znanja kako pozdravlja tu činjenicu. "Previše materijala i brzi tempo studija mladim studentima gotovo ni ne daju nikakvog izgleda da nauče nešto više od onog što im je nužno za prolazak", kritizira Böhme novu sveučilišnu praksu. Uvođenjem prvostupničkih i master titula na njemačka sveučilišta se uselio pritisak i normirana nastava. "Mjesta za izgradnju akademske osobnosti pojedinog studenta tu više nema", žali se Böhme. Od njegovog iskustva trenutno profitiraju samo oni stariji, poput 67-godišnje Brigitte Remi. Njezina iskustva sa studiranjem kod profesora Böhmea su više povezana sa samim životom nego s lovom na akademsku titulu. "Njegova predavanja me uvijek iznova inspiriraju i daju mi povoda za razmišljanje o životu i smrti, o starosti i prolaznosti", kaže studentica Remi. A profesor obećava da će i dalje volontirati na sveučilištu za starije. Dok god ga zdravlje služi.