Desetljetno nadmudrivanje Pjongjanga i Washingtona

U nizu ratobronih mjera koje vodstvo u Pjongjangu primjenjuje kako bi susjedu Južnoj Koreji i SAD-u pokazala da ih se ne boji, danas (3.4.) se pridružilo i zatvaranje slobodne industrijske zone Kaesong, zajedničkog gospodarskog projekta zemalja koje se praktički već desetljećima nalaze u ratnom stanju. Onemogućavanje pristupa ovoj zoni u blizini korejsko-korejske granice Južna Koreja doživljava kao novu provokaciju sjevernog susjeda. I to samo dan nakon što je sjevernokorejsko vodstvo najavilo ponovno puštanje u pogon nuklearnog reaktora Jongbjon koji je zatvoren 2007. u zamjenu za ustupke Zapada.

Djed, otac i sin

Južna Koreja i njezin najvažniji partner SAD sa zabrinutošću prate poteze mladog sjevernokorejskog diktatora Kim Jong Una (na slici gore). I to iako već imaju podosta sličnih iskustava s njegovim ocem i djedom. Bivši američki predsjednik Bill Clinton je s prvim u dinastijskom nizu, Kim Il Sungom još 1994. ostvario dogovor po kojem se Sjeverna Koreja obvezuje da će zamrznuti svoj program razvoja nuklearnog naoružanja u zamjenu za isporuku dijelova za civilno korištenje nuklearne energije.

Clintonov nasljednik George W. Bush je, nakon svog početnog konfrontacijskog kursa i svrstavanja Sjeverne Koreje u "Osovine zla" i na inicijativu Kine, popustio i pristao na tzv. "razgovore šestorice partnera" (Sjerverna i Južna Koreja, Kina, Rusija, SAD i Japan) kojima je bio cilj vlasti u Pjongjangu privoliti na više suradnje. Bushov nasljednik Barack Obama polaže na istu kartu pritiska ali se u međuvremenu dolaskom posljednje generacije na čelo Sjeverne Koreje, promijenila i taktika.

Atomska bomba kao jamstvo vlasti

Prvo je, odmah nakon smrti Kim Jong Ila krajem 2011. Sjeverna Koreja status atomske sile uvrstila u Ustav. Nedavno je središnji odbor vladajuće Radničke partije odlučio štoviše svoj nuklearni potencijal "proširiti i modernizirati". Inozemstvu (posebice Zapadu) je poručeno da Sjeverna Koreja neće "ni za milijarde dolara" odustati od nuklearnog oružja.

Dva su razloga zašto mladi diktator Kim Jong Un ne može odustati od atomske bombe. Prvo je to jedini način da se kompenzira slabost Sjeverne Koreje kad je u pitanju konvencionalno naoružanje za čiju modernizaciju jednostavno nedostaje novaca. I drugo: zveckanje atomskim oružjem komunističkoj diktaturi daje veću težinu na unutarnjopolitičkom planu i predstavlja uspješan instrument manipulacijom narodnim masama. Atomska bomba kao jamstvo održavanja na vlasti. Vlasti u Pjongjangu su očito iz primjera ostalih svrgnutih diktatora poput Sadama Huseina ili Moemera Gadafija shvatile da je dobro imati atomsku bombu kao instrument zastrašivanja vanjskih i unutarnjih neprijatelja.

Taktika Washingtona bezuspješna

Kim Jong Un isto tako vjeruje da bi se u novim pregovorima 60 godina nakon rata koji je podijelio korejski poluotok Pjongjang ima bolje šanse ako s SAD-om pregovara na "istoj razini". Komunistički vlastodršci Washington žele podsjetiti o čemu se zapravo radi kad je u pitanju korejski sukob. Zato je od prošlog vikenda ponovno uvedeno ratno stanje a i komunikacija i potezi Pjongjanga su prilagođeni toj činjenici.

No Washingtonu se očito ne igra ta igra nego ustraje na svojoj politici sankcija i vojnog zastrašivanja kako bi se Kim Jong Una pridobilo za pregovarački stol. Američki predsjednik Obama ne vjeruje da će mladi diktator (28 ili 29 mu je godina) započeti novi rat i pritom se pouzdaje u Kinu, najmoćnijeg partnera Sjeverne Koreje kojem je u posljednje vrijeme ta uloga očito postala poveliki teret. Trauma Korejskog rata je očito još uvijek prisutna, no kao i tada, i sada je očito da se pukom vojnom nadmoći SAD Pjongjang neće privoliti na odustajanje od kursa. To nije pošlo za rukom tadašnjem predsjedniku Harryju Trumanu ali ni kasnije Clintonu i Bushu a, kako se čini, ni Obami.