Demokracija u raljama nacionalizma

Najprije dobra vijest: 54 posto od 3,4 milijuna Bosanki i Bosanaca sa pravom glasa izašlo je u nedjelju na glasanje u jednoj od 6.000 izbornih jedinica ili u nekoj od ambasada BiH. Time je izlaznost na predsjedničke i parlamentarne izbore 2018. bila samo jednu desetinu manja od one prije četiri godine. Mnogi promatrači su se, s obzirom na siromaštvo i sveprisutno nezadovoljstvo, pribojavali da će na osmim izborima od okončanja rata prije 22 godine izlaznost biti manja od 50 posto. Ali građanke i građani BiH su ovu tvrdnju pobili.

Dobro je i što su bosanski birači izabrali da obojica najjačih igrača bosanskih Hrvata i bosanskih Srba ne budu izabrani u tročlano Predsjedništvo. Ujedinjeni bi Dragan Čović i Milorad Dodik, dva nacionalista koji se igraju sa odvajanjem teritorija koje kontroliraju, etnički podijeljenu Bosnu iznutra mogli potpuno uništiti.

Dodiku je uspjelo da se probije u Predsjedništvo. Čović je izgubio utrku za mjesto člana Predsjedništva "iz reda hrvatskog naroda" od strane Željka Komšića - uvjerenog zagovarača jedinstvene BiH i antinacionaliste iz lijevo-demokratskog Demokratskog fronta.

Zacementirana vlast

To su ujedno novine sa izbora u BiH. Među bošnjačkim - ranije se govorilo muslimanskim biračima - na izborima je uspjela pobijediti Stranka demokratske akcije SDA. Sve je kako je i bilo.

Izbori u nedjelju su još jednom pokazali da etnička demokracija, utemeljena u Dejtonskom mirovnom sporazumu od 1996., cementira vladavinu nacionalističkih stranaka. To je bila cijena plaćena za brzo okončanje rata koji je trajao tri i po godine i koji je 100.000 ljudi koštao života.

Ali nakon Daytona, nacionalnost Bosanki i Bosanaca - bilo da dolaze hrvatsko-katoličkih, srpsko-pravoslavnih ili muslimansko-bošnjačkih obitelji - ima glavnu ulogu na svim političkim razinama. U to se uklapa i to da bosanskohercegovački političari rado govore o "nacionalnom interesu"  ali - uz rijetke iznimke - nikada o problemima s kojima se građani BiH svakodnevno susreću.

Nezaposlenost u BiH po službenim podacima iznosi 25 posto a kod mladih ispod 25 godina čak 60 posto. Siromaštvo nije rasprostranjeno samo kod manjina poput Roma ili penzionerki i penzionera. Životni standard stagnira i iznosi 32 posto od prosjeka u Europskoj uniji. Nesposobna birokracija, preopterećeni sudovi, korupcija, kaotičan promet, sveprisutno zagađenje okoliša - to je svakodnevica većine Bosanaca.

Bijeg iz zemlje

S obzirom da se nakon osam slobodnih izbora od kraja rata prije 22 godine po tom pitanju ništa nije promijenilo, Bosanci glasaju tako što zatvaraju oči, odlaze iz zemlje ili uopće ne izlaze na izbore. Desetine tisuća ljudi napuštaju BiH svake godine. Kao što to obično biva, to prije svega mladi i obrazovani ljudi odlaze na Zapad, u zemlje EU, najčešće u Njemačku. Uglavnom zauvijek.

Ono što pored reforme ustava Bosna i Hercegovina treba je malo privredno čudo. Zemlja treba dijasporu, koja bi u svojoj staroj domovini našla uvjete koji bi je potakli na investicije. Treba ljude koji bi se s novcem i znanjem vratili sa Zapada i pomogli razvoju privrede u BiH. Potrebne su i subvencije za inovativna poduzeća i poduzetnike.

Pomoć izvana

Ali za to nacionalisti sa svih strana, koji ili zajednički ili međusobno suprotstavljeno vladaju zemljom, nemaju interesa. Za njih su nove ideje i nova poduzeća samo smetnja u svakodnevnom radu. Akteri, koji bi Bosnu tako reformirali da bi ona mogla funkcionirati kao demokratska država, morali bi doći izvana, iz "međunarodne zajednice" koja je stvorila Dejtonski poredak i koja ima mogućnosti i sredstva da ga promijeni.

Umjesto toga, međunarodni subjekti su u BiH sve pasivniji. To se prije svega odnosi na Europsku uniju, čiji je pored Kosova jedini protektorat Bosna i Hercegovina. Moćna, bogata Europa je od svog mirovnog projekta na Balkanu nakon 23 godine očito šutke odustala. I prepustila Bosnu i Hercegovinu nacionalistima.

Spremna na demokraciju

Više od polovine građana Bosne i Hercegovine su pokazali da su i nakon više od 22 godine života u neuspješnoj etničkoj demokraciji i dalje spremni sudjelovati u demokratskom procesu. Usprkos svim razočarenjima. I usprkos siromaštva, nezaposlenosti, korupcije, birokracije i masovnog iseljavanja. Sada je Europska unija na potezu.