Definitivna presuda Radovanu Karadžiću
20. ožujka 2019
Točno prije tri godine (24. ožujka 2016.) Raspravno vijeće Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), javnosti poznatoga kao Haški tribunal, izreklo je Karadžiću kaznu od 40 godina zatvora. Suci su Karadžića proglasili krivim za genocid na području Srebrenice 1995., progone i ubojstva Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperskom vatrom i uzimanje pripadnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce. Nepravomoćnom presudom oslobođen je krivice po optužbi za genocid počinjen 1992. u sedam općina BiH.
Žalili se i tužiteljstvo i tuženik
Na tu presudu žalili su se i optuženi kao zastupnik vlastite obrane i tužiteljstvo. Žalbeni postupak preuzeo je Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MMKS), gdje je i okončan raspravom u travnju prošle godine. Karadžić je s odvjetnikom Peterom Robinsonom tada tražio da se presuda poništi i da bude oslobođen ili da mu se ponovo sudi.
Tim tužiteljstva je u toj žalbenoj raspravi ukazivao na to da je Raspravno vijeće pogriješilo kada je u prvostupanjskoj presudi Karadžića oslobodilo odgovornosti po točki 1 optužnice za genocid počinjen 1992. u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.
Tužiteljica Katrina Gustafson je s tim u vezi detaljno analizirala zbivanja u prijedorskoj općini 1992., kada su mnoga sela i naselja granatiranjem sravnjena sa zemljom, tisuće ljudi ubijene i zatočene u zloglasne logore Omarska, Keraterm i Trnopolje, a deseci tisuća protjerani iz svoga kraja. Ističući da je Radovan Karadžić imao najznačajniju ulogu u takvom nasilju u prijedorskom kraju kao i u ostalih šest općina, tužiteljica Gustafson je zahtijevala da ga Žalbeno vijeće osudi na doživotni zatvor.
Karadžićev odvjetnik Robinson je uzvratio da je Prijedor bio točka optužnice na nekoliko suđenja – spomenuo je slučajeve Milorada Stakića, Radoslava Brđanina, Momčila Krajišnika i prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću – ali da nitko od njih nije i osuđen za najteži zločin po statutu Haškog tribunala. Prema tome, po Robinsonu, takvu presudu nije moguće donijeti ni u slučaju Karadžića.
Pravosudni postupak traje više od dva desetljeća
Pred posljednji čin gotovo desetogodišnjeg procesa prvom predsjedniku Republike Srpske podsjetimo na ono što se događalo otkako je prije 23 i pol godine podignuta optužnica. Toliko u stvari traje pravosudni postupak protiv njega. U studenom 1995. godine, tri mjeseca nakon srebreničkog zločina i uoči potpisivanja Dejtonskog sporazuma, tadašnji tužitelj Haškog tribunala Richard Goldstone je podigao zajedničku optužnicu protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Karadžić je, kad je podignuta ta optužnica, bio predsjednik Republike Srpske i ostao je na toj funkciji do 1996, kada se pod pritiskom Richarda Holbrookea, tadašnjeg američkog posrednika u mirovnim pregovorima o BiH, morao povući. Od tada pa sljedećih dvanaest godina nije ga bilo u javnosti. Krio se – nikad nije utvrđeno gdje sve ne – sve do 21. srpnja 2008. godine, kad je uhićen u vozilu gradskog prometa usred Beograda, prerušen u bradatog, egzotičnog doktora Dabića, "specijalista alternativne medicine" i "duhovnog iscjelitelja". Desetak dana kasnije prebačen je u Haag.
Prvobitna tužba protiv Karadžića i Mladića je u međuvremenu razdvojena, a odvojene optužnice su dopunjavane i mijenjane nekoliko puta.
Suprotstavljeni argumenti obrane i tužilaštva
Suđenje Karadžiću počelo je u listopadu 2009. godine. Tužilaštvo je počelo izvoditi dokaze 13. travnja 2010., a završilo 25. svibnja 2012. Manje od pet mjeseci kasnije počeo je drugi dio suđenja. "Psihijatar, pisac i čovjek mira", predstavio se Karadžić Haškom tribunalu 16. listopada 2012. godine u uvodnoj riječi na početku dokaznog postupka obrane, koju sam zastupa. "Umjesto kazne, zaslužujem nagradu za sva dobra koja sam učinio", rekao je i negirao svaku odgovornost za srebrenički masakr i deset ostalih točaka optužnice.
Nasuprot tome, prema optužnici i tužitelju Alanu Tiegeru, Karadžić je bio "pokretačka snaga" etničkog čišćenja. Počinjeni zločini "nisu bili upereni protiv pojedinaca, već protiv pripadnika neželjene zajednice" u namjeri da se silom promijeni demografska slika Bosne i Hercegovine. "Pravilno ime za taj zločin je genocid", rekao je tužitelj u završnoj riječi i zatražio za optuženog kaznu doživotnog zatvora.
Sudsko vijeće nije to prihvatilo, kao ni zahtjev obrane za oslobađajućom presudom i odmjerilo je sedamdesetogodišnjem Karadžiću kaznu zatvora od 40 godina. Na tu presudu žalili su se, kao što je poznato, i tužiteljstvo i obrana.
Žalbene osnove Karadžićeve obrane potpuno su iste kao i njegove izjave nakon izricanja prvostupanjske presude. Govorio je da je četrdesetogodišnja kazna zatvora "zaprepašćujuća" jer se i s "mjeseca vidi da je nevin" i da je, očekujući oslobađajuću presudu u prvostepenom postupku, već bio spakirao kofere da ide kući. Takvu presudu sad očekuje od žalbenog vijeća.
Zastupnici tužiteljstva misle suprotno. Glavni tužitelj Serge Brammertz i njegov tim žalbu su koncentrirali na prvu točku optužnice - genocid 1992. u spomenutih sedam općina. Tužitelji su se žalili da je Raspravno vijeće pogriješilo oslobodivši Karadžića svake krivice po toj točki. U tih sedam općina, tvrdili su, torture nad nesrbima, ubojstva i progoni na političkim i vjerskim osnovama imali su genocidni cilj trajnog uklanjanja Muslimana i Hrvata s tih teritorija. Zbog toga Žalbeno vijeće treba Karadžiću, kao predsjedniku i vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga Republike Srpske, preinačiti kaznu od 40 godina u doživotni zatvor, smatra tužiteljstvo.
Definitivnu presude izriče MMKS - nasljednik Haškog tribunala
Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MMKS), nasljednik Haškog tribunala, najavio je da će pravomoćna, to jest konačna presuda Karadžiću biti izrečena u srijedu 20. ožujka u 14 sati. Time će biti okončan pravosudni postupak koji je počeo davne 1995., kada je objavljena optužnica protiv "predsjednika vlasti bosanskih Srba na Palama", i "zapovjednika vojske bosanskih Srba" za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. U prvostupanjskoj presudi je istaknuto da je optuženi Karadžić bio inspirator i čelnik projekta koji je doveo do masovnih stradanja i etničkih progona u BiH i okrunjen genocidom koji su počinili pripadnici vojske i policije pod njegovom vrhovnom komandom.