Dani odluke za euro - i Europu
6. prosinca 2011Već je i stručnjacima teško imati pregled tko se, gdje i s kojim prijedlozima bori s dužničkom krizom u eurozoni. Vrtoglavom brzinom se iznose nove ideje za spas eura. Ako nekome još uvijek nije jasno u kakvoj ozbiljnoj krizi se Europska unija nalazi već više od godinu dana, taj treba samo pogledati naslovnice europskih medija uoči susreta na vrhu EU-a. Svi se ponašaju kao da ih nije zahvatila panika, ali činjenice govore: Europa je na rubu provalije.
Podsjetnik na stara pravila
Često kritizirana financijska tržišta sile Europu na pridržavanje već postojećih vlastitih pravila. Tko je htio biti članom ekskluzivnog kluba zone eura, taj nije smio prekršiti određenu granicu zaduživanja i godišnje je smio povećati deficit samo u određenoj mjeri. Ta pravila već postoje i pišu u sporazumu (o stabilnosti) iz Maastrichta.
Ali - njih se nitko nije pridržavao niti ih je uzimao pretjerano ozbiljno, čak ni Njemačka. Sada, kada je financijsko tržište izgubilo povjerenje u euro, Europa se sjetila tih svojih starih pravila. Upravo na njih Angela Merkel i Nicolas Sarkozy žele podsjetiti svoje kolege na summitu EU-a krajem tjedna.
Ustupanje vlastitih prava
Razmišlja se i o uvođenju graničnih vrijednosti za nacionalne proračune u europske sporazume - kojih se onda mora pridržavati. Tu se radi i o kaznama koje bi automatski uslijedile, ali koje se onda ne mogu nadglasati u nacionalnim parlamentima. Nacionalni proračuni se najprije moraju dati Europskoj komisiji na pregled, a ako ne ispunjavaju zadane odredbe, moraju se pisati novi.
Time nacionalne države prenose dio svog suvereniteta ako žele zadržati euro. Takva "fiskalna unija" bi mogla biti pravi put, smatra ugledni ekonomist Michael Hüther iz Instituta za njemačko gospodarstvo: "Jednostavno je tako da uz zajedničku politiku novca spada i zajednička financijska politika i koja bi onda donosila stabilnost."
Euro-obveznice
Ali je još uvijek veliko pitanje kako bi mogle izgledati kazne za one koji se ne drže propisa. Moguće je da onda te zemlje više ne dobivaju novac iz fondova iz Bruxellesa, a čuju se i glasna razmišljanja o privremenom uskraćivanju prava odlučivanja u europskim institucijama. A ako neka članica i dalje ustraje u svojoj rasipnosti, mogla bi završiti pred Europskim sudom.
Sve su to ideje o kojima će se još raspravljati narednih mjeseci. Najprije se radi o tome kako što prije vratiti povjerenje financijskih tržišta u zajedničku valutu. A to može funkcionirati samo preko dva mehanizma: zajedničkim, europskim obveznicama gdje bi sve zemlje jamčile za dugove drugih zemalja eura ili neograničenom intervencijom Europske središnje banke na tržištu nacionalnih obveznica. I jedno i drugo praktično znači da će bogate zemlje morati jamčiti - i na koncu, uplaćivati u državnu blagajnu zemalja u poteškoćama i zato se Njemačka još žestoko brani. Ali je očito da to Berlinu koristi i kao pritisak da bi se promijenili europski ugovori.
Međunarodni monetarni fond
Njemački mediji sve češće spominju kako bi i MMF mogao ipak preuzeti mnogo značajniju ulogu u spašavaju zone eura. Kako piše list "Die Welt", vlade Europe razmišljaju o značajnoj financijskoj potpori MMF-u u prevladavanju krize. Tu bi se radilo o iznosu koji se mjeri u stotinama milijardi koji bi se uplatio u poseban fond svjetske institucije koja nadzire fiskalnu stabilnost i iz kojeg bi se onda financirali programi za zemlje u nevoljama.
To nije nova ideja, o njoj se čulo već na sastanku zemalja G-20 u Cannesu, ali tada je MMF još odlučno odbijao preuzeti tu ulogu. No kriza se zaoštrava - i pitanje je može li on to još uvijek odbijati. Tim više što bi, kako se dalje čuje, u tom projektu mogla sudjelovati i američka središnja novčarska institucija pa se tako nagađa da je i posjet američkog ministra financija Geithnera Europi od utorka do četvrtka (6. do 8. 12.) zapravo sondiranje koliko bi Fed u tome mogao i morao sudjelovati.
Sve u svemu, mnogo toga ovisi o predstojećem sastanku na vrhu Europske unije ovog petka (9.12.). Ekonomist Michael Hüther je ipak optimist i smatra: "Upravo smo kod toga da učinimo jedan veliki korak unaprijed."
Autor: Henrik Böhme (aš)
Odg. ured: A. Jung-Grimm