Dan kada je kancelarka slušala građane

Nekoliko sati je u njemačkom političkom životu protekle srijede (29.2.) sve bilo drukčije: veliki Berlin je zamijenio omanji Erfurt, deseci dopisnika su pohrlili u provinciju, a ne u glavni grad, a Angela Merkel nije govorila građanima što treba činiti, nego su oni to govorili njoj. Činilo se čak i da se dio "kulise" Reichstaga preselio u glavni grad savezne zemlje Tirinške na istoku zemlje - ali tako se samo činilo. Bundestag je ostao onakav kakav jest, tamo gdje jest, samo su u prelijepu baroknu carsku dvoranu u starom dijelu Erfurta postavili podij sive boje - tipičan za Bundestag. Tamo se kancelarka Merkel mogla osjećati kao doma, s tim da su ovoga dana, kako je odmah najavila kancelarka, uloge zamijenjene: građani će govoriti, a ona će ih slušati.

(Pre)pristojni građani

Stotinjak građana odazvalo se pozivu kancelarke na dijalog o budućnosti - ili bolje rečeno, dobilo je za njega poziv. Polovica njih joj je preko interneta ili medija poslala svoje prijedloge ili su bili izvučeni u nekoj vrsti lutrije. Oni su se prijavili jer su htjeli Angeli Merkel osobno reći što im je važno i kako zamišljaju suživot građana u Njemačkoj za deset godina. Druga polovica se sastojala od delegata raznih humanitarnih skupina i strukovnih udruga, škola i društava.

Erfurtski dijalog s građanima prva je od ukupno tri planirane manifestacije ove vrste i bio je zamišljen kao neka vrsta "town-hall-meetinga", dakle neformalne građanske skupštine. No, za to su njezini sudionici - barem se takav dojam stekao - bili previše probrani, prenaglašeno reprezentativni, premalo iz "običnog" naroda. Govorili su: mlade maturantice, umirovljenici, jedna mlada doseljenica s maramom na glavi, jedan invalid u kolicima, jedan tamnoputi Angolac. Svi su bili odlično pripremljeni i govorili su vrlo suvislo. Iznosili su mudre prijedloge i vrlo se malo ljutili zbog problema u svakodnevici - a i kad su izražavali ljutnju, onda su to činili mirnim glasom i s uvodnim rečenicama tipa: "Sad ću reći nešto provokativno..."

U Berlin s torbom punom prijedloga

Za Angelu Merkel ovo nije bila prva skupština ovakvog tipa. Ona je već 2009. godine eksperimentirala s ovakvim načinom približavanja građanima, ali tada je imala drukčiji cilj. Uspjela se profilirati kao kancelarka koja zna objasniti običnim ljudima apstraktne političke teme. Ovoga puta je njezina uloga zamišljena drukčije. Njezin cilj je, kako je sama rekla, bio skupiti prijedloge za svoj rad u Berlinu od građana, pri čemu ne bi imala ništa protiv i da je s nekim stvarima iznenade. No, u ovakvim prilikama ipak ne smije biti previše iznenađenja. Zato su građani prethodno u grupama pripremljeni i zamoljeni da se ograniče u svojim pitanjima. Osim toga, kancelarki je pri ruci bio moderator vičan ovakvim skupovima koji je održavao raspoloženje i pazio da se govornici drže reda. Tilmann Schöberl morao se, međutim, brzo povući kao moderator jer je kancelarka - ipak kancelarka koja je naučila voditi glavnu riječ pa je uskoro ona preuzela dirigentsku palicu: "Prvo Vi, pa onda Vi u trećem redu, a onda gospodin koji mi se stalno tako ljubazno smješka..."

Zabavna Angela Merkel

Najčešća riječ koja se ove večeri u Erfurtu mogla čuti bila je "okay", a iza nje bi onda došlo: "To ću zapamtiti." Tako je Merkel reagirala na brojne prijedloge i opise problema iz publike. Ako bi prijedlozi trajali predugo, kancelarka bi malo gunđala, ali bi ih saslušala. Ako je neki govornik bio previše neprecizan, ona bi mu odgovorila kratko i okrenula se prema drugom. Tako je Merkel uspjela čitave večeri zadržati dojmljivu dinamiku u diskusiji. A bila je zaslužna i za nešto drugo - za opuštenu atmosferu. Od početka se šalila bez ustručavanja sjedajući rame uz rame svojim sugrađanima, dobro raspoložena. Stjecao se dojam da se osjeća ugodno - ove večeri nije bila šefica vlade iz Berlina, već Angela Merkel iz Mecklenburg-Vorpommerna. Ona se svjesno odlučila za Erfurt, jedan od srednje velikih gradova kakvih ima tako puno u Njemačkoj, jer svoje dijaloge s građanima ne želi voditi u velikim gradovima. Tamo su problemi drukčiji nego u takozvanoj provinciji.

Što brine građane?

Mnogi prijedlozi i primjedbe građana vrtjeli su se oko pitanja kako poboljšati škole, koju ulogu ima volonterski rad, kako postići da se u Njemačkoj rađa više djece, kako se boriti protiv desnog ekstremizma, kako što bolje integrirati migrante. Glavne točke kritike bile su premalo socijalne "topline" u Njemačkoj, preveliki konzum i nepravda u radnom svijetu. Građani su izrazili želju za temeljnim mjesečnim dohotkom na koji bi svi imali pravo, bez obzira radili ili ne radili, i za jednim danom bez interneta i televizije da se obitelj može posvetiti sama sebi.

Kada više nije bilo vremena za daljnja pitanja, Merkel je sažela najvažnije točke i najavila da će sve prijedloge odnijeti sa sobom u Berlin i da će ih onda razmotriti 120 stručnjaka iz različitih disciplina.

Eksperiment koji se svidio sudionicima

Sama Angela Merkel je ovu formu dijaloga s građanima nazvala eksperimentom. I zbog toga je okupljanje u Erfurtu privuklo tako veliki broj novinara - i iz zemlje i iz inozemstva - htjeli su vidjeti hoće li se on pokazati uspješnim ili ne. Građani koji su u njemu sudjelovali u svakom slučaju su bili oduševljeni. Merkel ih je pozorno slušala i stekli su dojam da je doista zanimaju problemi građani, izjavio je tako jedan bračni par koji je bio u dvorani.
Nakon dijaloga je bio upriličen mali domjenak, moglo se nešto popiti i malo prezalogajiti i, naravno, napraviti fotografija s kancelarkom - za uspomenu. Merkel se, pak, iste večeri vladinim helikopterom vratila tamo gdje ona priča, da drugi slušaju - u Berlin.

Autori: Kay-Alexander Scholz/Dunja Dragojević

Odg. urednik: Anto Janković