Dadaab - najveći izbjeglički centar na svijetu
17. srpnja 2011“Kod kuće smo imali malo zemlje i nešto stoke”, priča Fatuma Nur, majka troje djece. “Sve naše deve, krave i koze su uginule. Zemljište se isušilo. Na tržnici nismo mogli ništa kupiti jer su životne namirnice toliko skupe da ih je nemoguće platiti“, kaže Fatuma koja je u izbjegličkom centru dobila jednu karticu na osnovu koje dobija hranu.
Vrijeme kada i zločinac postaje žrtva
Suše na Rogu Afrike su najteže u posljednjih nekoliko desetljeća. Kiša odavno nije pala, stoka je uginula, dok na poljima više ništa ne raste. Sušom je najviše pogođeno područje na jugu Sudana, regiji koja je odavno u potpunosti takoreći iskrvarila. Stanovništvo već desetljećima pati zbog ratova i sukoba. Na vlasti je islamska Al-Shabaab policija koja terorizira stanovništvo. Do nedavno nije dozvoljavala čak ni dostavu humanitarne pomoći. „Al Shabaab i suše su jednako zlo“, kaže Fatuma Khalil koja je upravo stigla u Dadaab. „Nedužne ljude je prvo ubijala policija, a sada ih ubija glad. Zbog toga smo izbjegli u Keniju“, kaže Fatuma.
U međuvremenu je i sama policija zatražila pomoć i ponudila logističku podršku prilikom raspodjele hrane. Međutim, humanitarne organizacije ne vjeruju ovom obećanju. Stanovništvo na jugu Sudana je i dalje prepušteno samom sebi. Jens Oppermann iz humanitarne organizacije „Akcija protiv gladi“, kaže da je riječ o vrlo teškoj situaciji. „Ako se katastrofa nastavi, imat ćemo sličnu situaciju koju smo početkom osamdesetih vidjeli u Etiopiji. Riječ je o situaciji koja često veoma teško pada i samim humanitarnim organizacijama i njenim suradnicima. Patnja stanovništva je nezamisliva“, kaže Oppermann.
Potresne ljudske sudbine
Mnogi koji dođu u izbjeglički centar svjedoče o užasima koje su doživjeli. Neki su iznemogle rođake morali vratiti kući kako bi spasili vlastiti život. Majke pričaju da su im djeca zbog iznemoglosti umirala na putu za Keniju.
Allison Oman iz UNICEF-a radi u medicinskom odjelu u centru u Dadaabu„Trenutno najviše dolaze žene i djeca. Djeca su u veoma teškom stanju. Pokušavamo ih što je prije moguće pregledati kako bi dobili neophodnu hranu“, kaže Oman. Međutim, suradnici humanitarnih organizacija ne mogu svima pomoći. Mnogi su već bili izgladnjeli i prije polaska na put u Dadaab. „Nažalost, djeca umiru. Većinom u prva 24 sata. Ljudi odugovlače. Somaliju napuštaju kada zaista više ne ide. Nakon toga pješače po dva ili tri tjedna i djeca postaju sve slabija. Smrtnost u centru se u posljednje vrijeme šesterostruko povećala”, priča Oman.
Uskoro neće biti dovoljno hrane za sve
Nitko ne može ni procjeniti koliko je ljudi na jugu Somalije već umrlo od gladi. Na osnovu priča izbjeglica, može se naslutiti samo najgore. Međutim, siguran broj će se znati tek kada prve humanitarne organizacije stignu u do sada blokirano područje. Fafa Attidzah iz UNICEF-a kaže da je trenutno moguće sve izbjeglice snabdjeti hranom, ali da će za nekoliko tjedana početi nestajati sredstava. „Ako ovakva situacija bude potrajala još dva ili tri mjeseca, onda ćemo i ovdje imati krizu. Ne možemo nahraniti ovoliki broj ljudi, pružiti im medicinsku pomoć, vodu i krov nad glavom”, žali se Attidzah.
Prvobitno je bilo zamišljeno da u izbjegličkom centru bude smješteno 90.000 izbjeglica. Međutim, u centru ih se trenutno nalazi 400.000. Novopridošlice često mjesto traže izvan centra. „Pobjegao sam od gladi u mojoj zemlji“, kaže Abdul Mohammed. „Ovdje sam tražio pomoć. Međutim, nisam pronašao mjesto i sada spavam izvan centra “, priča starac. Iako je ovom izbjegličkom centru dostavljeno 9.000 novih šatora, po svemu sudeći, nema ih dovoljno za sve.
Autor: Antje Diekhans/Mehmed Smajić
Odg.ured: Željka Telišman