Crni kontinent prepun bijelog praha

Ne treba osobita pamet da bi se znalo kako putnici i roba koja dolazi iz zemalja Južne Amerike, koje su poznate po proizvodnji narkotika, "uživa" i posebnu pozornost carinika i policije u Europi i u drugim zemljama gdje se ta droga prodaje. Zato se već nekoliko godina put droge promijenio: narkobosovima nije teško s milijunima koje zarađuju, potkupiti i sam vrh pojedinih siromašnih država zapadne obale Afrike i onda drogu slati u Europu preko Crnog kontinenta.

To je činjenica koja je već dobro poznata i policiji kao i Gilbertu Gerriju, predsjedniku odjela za prevenciju Ureda za drogu i narkotike Ujedinjenih naroda: "Zapadna Afrika je potpuno slaba kad je riječ o nadzoru granica i veliki karteli droga iz Kolumbije i Latinske Amerike su izabrali Afriku kao put da dođu do Europe."

Tko krijumčari, taj i troši

Poznato je kako su zemlje kao što su Gvineja Bisau ili Liberija cilj kriminalnih organizacija koji iskorištavaju slabost policije i nadležnih službi - i opću bijedu koja vlada u mnogim zemljama da uz razmjerno sitne troškove dođu do toga da čak i državni organi štite kriminalce.

Ali dok su tamo isprva možda i mislili da ih se trgovina drogom iz daleke Južne Amerike u podjednako daleku Europu ništa ne tiče - tu su se grdno prevarili. "Ako postanete zemlja kroz koju prolazi droga, to odmah znači da postajete i zemlja gdje se droga troši", objašnjava Gerri. Jer i narkobosovima je mnogo teže plaćati mito u novcu - nego u paketiću bijelog praha kojeg ionako imaju u izobilju.

U međuvremenu je trgovina i potrošnja droge u Africi poprimila zastrašujuće razmjere. Taj kontinent se uspeo na drugo mjesto na svijetu i prema statistikama Ujedinjenih naroda, svake godine na Crnom kontinentu umire 37 tisuća ljudi od bolesti koje su neposredno povezane s uzimanjem droga. Isto tako, procjenjuje se da u Africi ima oko 28 milijuna ovisnika - usporedbe radi, u SAD-u i Kanadi zajedno ima oko 32 milijuna narkomana.

Borba neravnopravnih protivnika

S druge strane, i na konferenciji koja je održana u Kampali i na kojoj su sudjelovali predstavnici Ujedinjenih naroda i službenici za borbu protiv narkotika svih zemalja Afričke unije, čulo se da mnoge zemlje gotovo nemaju nikakve mogućnosti boriti se protiv te pošasti.

Svima je jasno kako su najviše pogođeni mladi stanovnici Afrike, osobito koji su i zbog drugih, socijalnih problema skloni odoljeti iskušenju i početi eksperimentirati s drogama. Na to je ukazao i William Okedi, čelnik nacionalnog ureda za borbu protiv alkoholizma i droge Kenije, jer ne misli da se sve može riješiti kaznenim mjerama: "Moramo obrazovati naše mlade i čitavo društvo o opasnostima koje vrebaju od narkotika. U tome trebaju biti aktivne i institucije gdje se mladi okupljaju, od sveučilišta pa do crkava i džamija."

Ali naravno da je i za prevenciju, obrazovanje, baš kao i za nadzor granica i za državne službe koje bi se doista borile protiv šverca i trgovine drogom - potreban novac, mnogo novca. Jedva da ga koja država Afrike ima - a protivnici, narkobosovi i mafija raspolažu stotinama milijuna dolara.