Crkvi poštovanje ali zdravstveni odgoj prepustiti stručnjacima

Javni žamor oko uvođenja predmeta zdravstvenog odgoja u hrvatske škole, tjednima se ne smiruje. Čak bi se moglo reći da ga pojedini subjekti namjerno potpiruju, podcrtavajući napose državni tretman aspekata spolnosti i seksualnosti, kako bi se iz jedne važne i delikatne društvene teme mogle ostvariti sitne politikantske dobiti.

Ali, nasuprot takvim sumnjivim tendencijama, obratili smo se nekolicini roditelja djece iz određenih zagrebačkih škola, da čujemo i njihovo mišljenje. Jer, ipak se to sve najviše tiče njih i njihovih obitelji, pa ima osnove pretpostavka da upravo oni najmanje žele špekulirati oko te materije iz nekih drugorazrednih, prikrivenih motiva.

Ideologija kao teret rasprave

"Nisam se o tome informirao u potpunosti, budući da moju djecu tek čeka zdravstveni odgoj, u narednim školskim godinama. Ali, načelno sam pratio glavne odjeke rasprave", rekao nam je Mate Radojković, dodajući kako ne vidi apsolutno ništa sporno u tome da učenici budu informirani u okviru školskog sustava. Štoviše, on smatra da to donosi potrebnu sigurnost, s obzirom na znanstvene temelje pristupa.

"Stoga držim da pitanja poput homoseksualnosti ili masturbacije, koja su se pokazala najosjetljivijima, ne treba podvrgavati izvanjskome moralističkom sudu. S druge strane, također bih u svih apelirao na oprez u diskutiranju, da se ne otvara dodatni prostor za stare strasti, gdje sučeljavanje stavova ideološki postaje samome sebi svrhom."

Roditeljska skrb nije dostatna

Nataša Vučić, majka dvoje djece, ali nešto starije, istaknula je za Deutsche Welle kako učenici svakako imaju pravo saznati od stručnjaka informacije o temama koje ionako dopiru do njih – htjeli to roditelji ili ne – preko interneta ili, jednostavno, prijatelja i druge okoline: "A te informacije mogu biti svakakve, pogrešne, pa i opasne".

"Uostalom, roditelji često nisu voljni pričati o npr. kontracepciji i spolnim bolestima, odlažu to i ustručavaju se. Kao i o mnogo čemu drugom u životu, a što obrazovni sustav odavno uključuje, mladima omogućujući bolje sazrijevanje. Inače poštujem Crkvu, ali doista nisam sigurna koliko je ona pozvana da sudi o tome. Ona to isključivo osuđuje, a što je u ovom slučaju štetno", mišljenja je Nataša Vučić.

Homoseksualizam kao normalnost

Pored otvorenog protivljenja Crkve, državni program toga dijela zdravstvenog odgoja žestoko kritiziraju nevladine udruge bliske Kaptolu, kao i HDZ, u medijima i na parlamentarnim sjednicama. Ukupno uzevši, najviše im smeta svrstavanje homoseksualizma, koji doživljavaju kao patološku devijaciju, uz bok "normalnom", heteroseksualnom opredjeljenju.

"Iskreno govoreći, ni sama nisam baš sigurna da je homoseksualnost normalna stvar", rekla je za DW gospođa Đurđica, majka jednog osnovnoškolca iz Zagreba, koja je zamolila da je potpišemo samo imenom. Objasnila je to činjenicom da je zaposlena u medicinskom sustavu, pa ne bi željela da njezin medijski istup netko protumači u tom kontekstu.

Bolje je pitati, nego pogriješiti

"Smetaju mi gay parade, ne mirim se s takvim javnim ponašanjem, iako smatram da su oni koji žele mlatiti homoseksualce - manijaci. No, bez obzira na to, vjerujem da zaključak o svemu tome moramo prepustiti stručnjacima za određena područja, znanstvenicima. I oni znaju griješiti, dok smo mi ostali još češće u zabludi, a to si ne smijemo priuštiti kad je odgoj djece posrijedi. Cijena je preskupa."

Ova naša sugovornica poantirala je porukom da je kod toliko važne problematike nerijetko bolje suzdržati se od iznošenja definitivne prosudbe, negoli laički donijeti onu u koju ne možemo biti sigurni. Već i zbog toga što je uvelike uvjetovana pritiskom neposredne okoline i tradicijskim navikama. A s tako odgovornim njezinim pristupom, i nama je lakše zaokružiti ovakav jedan presjek javnog mnijenja.