Kako mrtvi mogu pomoći živima

U vrijeme pandemije koju je izazvao novi virus protiv kojega nema cjepiva ni lijeka i kada vijesti počinju brojem zaraženih i mrtvih, za medicinske detalje zanimaju se i laici. Tako je u Njemačkoj glasno odjeknula vijest koja inače ne bi dotakla ni struku: Institut Robert Koch (RKI) na svojoj redovnoj konferenciji za medije priopćio je da "treba vršiti što je više moguće obdukcija umrlih od Covida-19".

Ta preporuka je došla skoro mjesec dana nakon što je RKI savjetovao upravo suprotno, naime "da se obdukcije izbjegavaju i svedu na minimum". Javno iznesen savjet Instituta koji je mjerodavan kada se radi o svim epidemiološkim mjerama u Njemačkoj, s jedne strane je izazvao oštre reakcije medicinara, a s druge strane je bio još jedan povod za teorije zavjere u smislu - oni gore kriju od nas nešto važno.

Samo autopsijom se utvrđuje uzrok smrti

Jer, pravi uzrok smrti može se utvrdi samo obdukcijom ili autopsijom. Čak i ako je netko umro prirodnom smrću, dugo bolovao ili ako je umro u bolnici. Osim uzroka smrti, autopsija omogućava da se rekonstruira razvoj bolesti. I jedno i drugo je od ključne važnosti u borbi s nepoznatim virusom Sars-CoV-2 i oboljenjem Covid-19. Posebno važno kod novih bolesti je da se utvrdi kako se organi ponašaju pod naletom virusa. Laboratorijski nalazi živog pacijenta su jedna stvar. Nalazi na njegovim organima kada umre su nešto drugo. Ti nalazi se ne moraju uvijek podudarati.

Na to su neobično oštro ukazali i njemački medicinski stručnjaci. Tobias Welte iz njemačkog Centra za istraživanje plućnih bolesti u Hannoveru primio je na znanje i "s čuđenjem" ovu preporuku i zatražio od Njemačkog društva za patologiju da se obrati RKI radi izmjene preporuke: "Po mom mišljenju, post mortem ispitivanje plućnog tkiva korištenjem suvremenih molekularno patoloških metoda nudi priliku za stjecanje novih saznanja o ovoj bolesti. Prema trenutnoj procjeni, rizik od infekcije nije veći od rizika kod tuberkuloze."

Predsjednici obje velike Udruge patologa Njemačke Karl-Friedrich Bürrig i Gustavo Baretton istaknuli su u svojoj poruci Institutu Robert Koch da su obdukcije sada od "velikog javnog interesa". Poruka je shvaćena i sada će u Njemačkoj biti više obdukcija. A od prije nekoliko dana na inicijativu ovih udruga postoji i središnji registar za obdukcije slučajeva Covida-19 u zemljama njemačkog govornog područja, koji je osnovala Sveučilišna bolnica (RWTH) iz Aachena. Tu će se slati izvještaji obdukcija iz Njemačke, Austrije i Švicarske koji će biti znanstveno obrađeni i time pomoći u traženju terapije za Covid-19.

Što znači: umrli od korone?

Iako je do sada urađeno relativno malo obdukcija, saznalo se mnogo o Covidu-19.

"Prije svega, otkrili smo da su uzroci smrti vrlo različiti. Ne postoje umrli samo od korone, kao to sugeriraju statistike. Većina slučajeva su mješoviti oblici, u kojima su i druge infekcije igrale veliku ulogu", rekao je Klaus Püschel, direktor Instituta za sudsku medicinu Sveučilišne bolnice Eppendorf u Hamburgu za Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) početkom travnja. U međuvremenu je obavio više od 100 obdukcija u Hamburgu i rekao za ARD da "nije naišao ni na jednog jedinog umrlog bez prethodnih bolesti". Radi se uglavnom o teškim oboljenjima pluća ili srca, i dijelom raka. Sličnih izvještaja je već bilo iz Kine, Italije i drugih zemalja. Osim toga, velika većina pacijenta je bila pretila.

Iako su umrli od Covida-19 najvećim dijelom stariji od 70 godina, Johanes Friemann šef patologije na klinici u Lüdenscheidu za list Die Welt kaže: "Uvjeren sam da su i mladi ljudi koji su umrli od korone imali prethodna oboljenja. Vjerojatnost je vrlo velika. A to se može razjasniti samo obdukcijom."

Tromboza i embolija pluća

"Ono što je upada u oči je neobično veliki broj tromboza i plućnih embolija. Sustav zgrušavanja krvi i unutarnja strana krvnih sudova su napadnuti, tako da dolazi do tromboze i ako se tromb pokrene, to dovodi do embolije pluća," kaže Pišel i navodi da je to saznanje na temelju obdukcija već praktično primijenjeno: "Naši pacijenti dobivaju posebnu preventivnu terapiju kako bi se sustav zgrušavanja krvi i situacija oko vaskularne membrane držala pod kontrolom, da bi se izbjegla fatalna plućna embolija."

Alexander Tzankov, šef Odsjeka za obdukcije na Sveučilišnoj klinici u Baselu, gdje je izvršeno 20 obdukcija, kaže za ARD: "Vrlo mali broj pacijenata je imao upalu pluća. Ono što smo vidjeli pod mikroskopom bilo je ozbiljno poremećena mikrocirkulacija pluća. Pacijentu možete izvana davati kisik koliko hoćete, ali on se ne može dalje transportirati."

Ovim bi se moglo objasniti zašto liječnici s intenzivne njege počinju opreznije koristiti respiratore. U Kini je samo 3 posto pacijenata preživjelo liječenje respiratorom, a u New Yorku u kojemu je do sada umrlo 10.000 ljudi - 20 posto.

Opreznije s respiratorima

"Trudimo se čekati malo duže sa stavljanjem na respirator ili da ga u potpunosti izbjeći. Sve dok su pacijenti dobro, toleriramo relativno nisku zasićenost kisikom", kaže Danijel Griffin, šef Odsjeka za zarazne bolesti njujorške mreže liječnika ProHEALTH.

Luciano Gattinoni, liječnik iz Milana, kaže da on i njegove kolege pokušavaju teško oboljele kasnije staviti na respirator i s manjim pritiskom. Također se duže nego do sada koriste druge metode kojima se olakšava disanje, cjevčice za nos ili maske.

Iz Italije i Engleske je poznato da su mnogi umrli pacijenti imali upale pleure i perikarda, plućne i srčane maramice. Da virus napada i nervni sustav, utvrđeno je na živim pacijentima koji imaju jake glavobolje, poremećaje ravnoteže, čula mirisa i ukusa. Stručnjaci raspravljaju o tome da virus možda napada i moždano stablo, gdje se nalazi "kontrolni centar" za kardiovaskularni sustav i dišne puteve - što može dovesti do naglog prekida disanja.

To, kao i oštećuje li virus bubrege, jetru i druge organe ili na primjer jesu li pacijenti s krajnicima manje ili više podložni virusu, moći će se razjasniti kada se bude napravilo više obdukcija i kada stečena saznanja budu sistematizirana. Profesor Karl-Friedrich Bürrig, predsjednik njemačke udruge patologa, kaže da relevantne rezultate na temelju središnjeg registra obdukcija u Aachenu treba očekivati za oko pola godine.