CONTRA: Prepotentni Nijemci
Naravno da se ništa ne može reći protiv same činjenice da će Bundestag, uz velike riječi, genocid nad Armencima nazvati genocidom. Pitanje je samo: zašto to njemački parlament čini? Koji je razlog? Osim moralne, a moglo bi se reći i njemačke prepotencije? Ne, drugog pravog razloga nema.
Percipirati genocid kao genocid, shvatiti ga, pojmiti i smjestiti u povijesti kontekst – to je stvar Turaka. Oni se moraju suočiti sa svojom prošlošću. Oni moraju prevesti "Četrdeset dana Musa Dagha", taj upečatljivi i dirljivi roman Franza Werfela o patnjama Armenaca u Osmanskom carstvu tijekom Prvog svjetskog rata. Oni moraju staviti taj roman na popis školske lektire – ako se žele suočiti sa svojom poviješću.
Ali nije zadatak njemačkog Bundestaga da – i to u ime svih Nijemaca, a ne stranaka – preuzima na sebe ono što je posao turskog naroda ili turske politike. To nije samo prepotentno, to je bahato. To je miješanje u unutarnje poslove, to prelazi svaku granicu.
Treba reći da se ovdje ne radi samo o moralu nego i o njemačkom stavu. Mnogi mogu primjer kako su se Nijemci suočili sa svojom prošlošću, Trećim Reichom, Drugim svjetskim ratom i, prije svega, masovnim industrijskim ubijanjem europskih židova smatrati uzornim. Ali to je prije svega njemačka stvar - prihvaćanje i poimanje tog sloma civilizacije, kao nasljeđa i njemačke povijesne krivice.
Ako mislimo da Turci trebaju učiniti isto, onda njemački povjesničari, politolozi i stručnjaci na svim podijima svijeta, a prije svega njemačko-turskim, trebaju to zatražiti. Ali Bundestag nije pravo mjesto. Ili možda planiramo kao zločine protiv čovječnosti u parlamentu osuditi i staljinizam, maoizam, vladavinu Crvenih Kmera i Vijetnamski rat?
Kada nam moraliziranje odgovara, a kada ne? I prije svega, što je konzekvenca toga? Prekid odnosa s ovim narodima i zemljama dok se ne odluče suočiti sa svojom prošlošću? Rezolucija njemačkog Bundestaga je – baš kao i ona donesena u francuskoj Nacionalnoj skupštini prije nekoliko godina – kao moralna gesta vrijedna poštovanja. Ali to je i oholi, prepotentni potez koji, što je najgore, nema nikakvih posljedica. Diplomacija nije natjecanje moralno ispravnih. Ona je razumom vođeni odnos država. Ništa manje i ništa više od toga.