Cijepljenje u Srbiji u raljama politike

Srbija je takoreći rastrodijeljena: otprilike jedna trećina stanovnika se svakako želi cijepiti (32,4%), trećina kaže da će razmisliti i pričekati (37,8%), a preostali odbijaju cijepljenje (27,1%). To pokazuje istraživanje Nove srpske političke misli (NSPM) objavljeno u beogradskom tjedniku Vreme.

U oči upada da je odgovor na to pitanje poput referenduma o vladavini predsjednika Aleksandra Vučića. Jer, među simpatizerima vlasti spremnost na vakcinaciju je čak četiri puta veća u odnosu na one koji su za smjenu vlasti (53,1 prema 13,1 posto), dok je apsolutno protivljenje cijepljenju tri i po puta rijeđe izraženo (12,8 % naspram 44,3%).

Prema tim nalazima, oni koji se prije svega informiraju putem privatnih prorežimskih televizija daleko su skloniji cijepljenju nego oni koji se informiraju putem kritički nastrojenih televizija N1 i Nove S (41,5 % naspram 15,5 %). I to je paradoks – jer upravo na kanalima poput Pinka i Hepija često gostuju protivnici cijepljenja i zagovornici nenaučnih teorija.

Dva izvora skepse

Istraživanje pokazuje dubinu rascjepa u društvu – politika se odavno prelila na ostala polja. Doduše, pitanje nalikuje onom o kokoši i jajetu: budi li nepovjerenje prema cjepivima antirežimski stav, ili pak nepovjerenje u vlast budi skepsu prema vakcinama?

„I jedno i drugo. Postoji izvorno nepovjerenje u cjepivo, slično kao u drugim zemljama. Ali postoji i specifičan politički apsekt koji nema veze s antivakserima. To je nepovjerenje u sve što vlast kaže, radi i propagira“, kaže za DW urednik NSPM-a Đorđe Vukadinović.

„Kod onih koji kažu da bi uzeli cjepivo bez razmišljanja možda još više djeluje politički, ideološki i dogmatski moment. Oni bez uključivanja mozga vjeruju u sve što vlast kaže“, dodaje Vukadinović.

Da nema te političke dimenzije, pretpostavlja urednik NSPM-a, možda bi broj skeptika bio sličan, ali oni ne bi bili tako jasno grupirani među protivnicima vlasti. Ovakvoj podjeli pridonosi i to što su, kao i drugdje u svijetu, cijepljenju skloniji stariji građani koji su s jedne strane zdravstveno ugroženiji, a s druge rijeđe koriste internet koji vrvi od skepse prema vakcinama. A takvi, stariji, kako se procjenjuje, uglavnom glasaju za vlast.

Šareni odnos prema cjepivima u opoziciji

Aktuelno istraživanje agencije Ipsos o rejtingu političkih opcija manje-više potvrđuje ono o čemu je DW pisao u prosincu: naspram ogromne podrške Srpskoj naprednoj stranci stoji rascjepkana opozicija čije stranke uglavnom imaju podršku od jednog do dva posto birača. Više od toga ima samo pokret Dosta je bilo.

Čini se da dio opozicije u okviru svojih skromnih mogućnosti podtiče skepsu prema vakcinama načelno – upravo poput Dosta je bilo – ili prema epidemiološkoj politici vlasti.

„Općepoznata je činjenica da građani ovoj vlasti i njenom režimskom Kriznom štabu više uopće ne vjeruju, jer se on cijelo vrijeme igra s pandemijom koronavirusa, 'paleći je i gaseći' onako kako odgovara dnevno-političkim potrebama SNS-a. Posljedica toga je i nepovjerenje građana u cjepiva", priopćio je nedavno oporbeni pokret Dveri.

Prorežimski mediji od opozicije pokušavaju po svaku cijenu napraviti antivaksere i predstaviti ju kao opasnost po narodno zdravlje. Tako je nedavno tabloid Kurir na svom portalu objavio izjavu Dragana Đilasa iz kolovoza, predstavljajući je kao novu. Tada je Đilas bio skeptičan zbog najave da će Srbija pribaviti kinesko cjepivo, koje je tada još bilo u fazi ispitivanja. „Đilas štetočina, ovaj čovjek je opasan!“, glasi naslov Kurira.

„Apsolutno sam za cijepljenje", kaže Đilas za DW. „Još sam u svibnju govorio da je cijepljenje jedino rješenje za pandemiju, vrlo jasno smo rekli da smo za vakcinaciju. Kao što smo rekli i da svaki čovjek ima pravo da se ne cijepi.“

Sve je referendum o Vučiću

Ni drugdje u svijetu vladajući političari ne propuštaju priliku za poentiranje cijepljenjem. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu često se hvali kako je „sedamnaest puta“ telefonirao sa šefom Pfizera da bi pribavio cjepivo. Sada je, prema datoteci portala ourworldindata, prvu dozu cjepiva u Srbiji primilo više od šest posto populacije što je viši postotak od svih zemalja EU-a. U Njemačkoj je primjerice taj postotak 2,6 %, a u Hrvatskoj 1,9 %. Najviši je postotak u Izraelu: 53,5 %.(stanje: 30.1.2021.)

Slično je i s Vučićem. U gostovanju na RTS-u rekao je da bukti „rat" za cjapiva, ali da se Srbija bori. Više tabloida objavilo je da je to „robinhudovska" borba predsjednika – otima cjepivo od bogatih na Zapadu da bi dao siromašnima, Srbiji.

„Vučićev najveći uspjeh je, ne samo što je napravio fundamentalnu podjelu u društvu, nego što svako pitanje, i društveno i sportsko, pretvara u neku vrstu referenduma o sebi“, kaže o tome Vukadinović.

Politolog Đorđe Trikoš za DW kaže da je cijepljenje kompleksna tema za koju većini građana nedostaje znanja ili informacija, pa se onda odluka svodi na pitanje povjerenja. U slučaju Srbije, to može biti manje (ne)povjerenje u institucije, ljekare i zdravstvene vlasti, a više u dominantnu Vučićevu ličnost.

„Način na koji u Srbiji funkcionira medijska scena, način na koji se politika vodi, stvara jaka i nepomirljiva stajališta. Sve je opterećeno nepovjerenjem, prezirom, politika je vulgarizirana. Zato su i sva druga opredjeljenja izuzetno jaka i emotivno nabijena – bilo negativno, bilo pozitivno. Zato se stav protiv može prevesti i u stav protiv cijepljenja“, dodaje Trikoš.

Istraživanje NSPM-a objavljeno u Vremenu završava se konstatacijom da je Srbija podijeljeno društvo ne toliko jer ima različitih mišljenja, koliko zbog „količine strasti i isključivosti koju u te razlike investiramo“. „Netolerancija i odsustvo volje da se udubimo u poziciju i razloge onog Drugog uglavnom su nam zajedničke.“