Catania - prva postaja za izbjeglice

U prometnoj sicilijskoj luci Cataniji na prvi pogled sve djeluje kao i uvijek. Ribari krpaju mreže, u luci se trguje, a iznad grada, vrha prekrivenog snijegom, budno motri najaktivniji europski vulkan Etna.

Kažnjeni zbog humanizma

Luka Catania je oduvijek bila i utočište moreplovcima u bijegu od oluja ili nedaća. No ono što se posljednjih godina događa u Sredozemlju ni najstariji žitelji Catanije ne pamte. Antonio, jedan od ribara pokazuje šutke na drugi kraj luke prema jednom neuglednom brodu na kojem stoji ime “Bruno Gregoretti”. Na njemu je prije desetak dana u luku stiglo 27 preživjelih najveće dosad poznate izbjegličke katastrofe u Sredozemnom moru u kojoj je poginulo, kako se procjenjuje, preko 850 osoba. Ribari poput Antonia i njegovog oca su puni simpatija prema nesretnicima koji se pokušavaju domoći europske obale. I spremni su im priskočiti u pomoć. No mnogi dva puta razmisle prije nego što na otvorenom moru prime izbjeglice na svoja plovila. Talijanske vlasti ovakvu vrstu pomoći često tretiraju kao sudjelovanje u krijumčarenju ljudi. U svakom slučaju vlasti zaplijene ribarice toliko dugo dok traje istraga. A to za ribare i njihove obitelji znači mjesece bez izvora zarade. Zato mnogi strahuju od susretanja s brodolomcima na otvorenom moru.

Čekanje na solidarnost Europske unije

Samo prošle godine je 100.000 izbjeglica, što je dvije trećina svih izbjeglica koje se domognu Italije, došlepano u katanijsku luku. No za razliku od ksenofobičnih parola koje u Italiji uglavnom šalju nacionalisti iz Lege Nord, stanovnici Sicilije u velikoj većini simpatiziraju s izbjeglicama s otvorenog mora. Usprkos teškoj gospodarskoj situaciji u kojoj se otok nalazi. Na kraju krajeva najveći sredozemni otok se može pohvaliti tisućljetnom tradicijom udomljavanja izbjeglica. Nedaleko luke u središtu grada nekoliko desetaka mladih prosvjeduje tražeći od Europske unije da poduzme nešto više za spas izbjeglica. Među njima je i 17-godišnji Anjuman. On je prije više od godinu dana krenuo od kuće i preko Libije stigao do Catanije. Spašen je s broda kratko prije potonuća. No ipak se pita zašto Europska unija ne čini više kako bi spasila izbjeglice. Time Anjuman dijeli i službeni stav Italije koja sve češće i sve glasnije od Bruxellesa traži pomoć.

Vlasti nemoćne

Osim zbrinjavanja izbjeglica, talijanske vlasti punom parom rade i na privođenju pravdi onih koji su odgovorni za smrt stotina. Prošlog tjedna u Palermu su uhićene 24 osobe koje se sumnjiči da su bile upletene u krijumčarenje ljudi. Na Siciliji se nalaze i dvojica osumnjičenih (jedan Marokanac i jedan Sirijac) za nesreću u kojoj je poginulo preko 850 izbjeglica. Admiral obalne straže Catanije Domenico De Michele, čija momčad je već spasila tisuće brodolomaca, inzistira na tomu da se intenzivnije progone oni koji stoje na vrhu lanca krijumčara ljudi. “Progon ne smije stati samo na onima koji upravljaju brodovima nego i onima koji organiziraju ove ture. Mi bismo ovom problemu trebali pristupiti kao i prema svakoj drugoj vrsti organiziranoga kriminala”, smatra De Michele. Drugi problem koji admiral primjećuje prateći rad svojih posada je sve veći broj maloljetnih izbjeglica među kojima su i oni bez pratnje. „Samo ovog tjedna smo spasili 500 maloljetnika od čega je 300 bilo bez pratnje“, kaže De Michele. Giovanni Salvi, državni odvjetnik u Cataniji, također misli da je potrebna intenzivnija borba protiv krijumčara. No on je isto tako svjestan da su organizatori čitavog lanca nedostupni europskom pravosuđu s obzirom da se u pravilu nalaze u Africi. Daljnji problem je taj da se presudni djelatnici u Cataniji koja, kao i ostatak Sicilije, tradicionalno ima podosta posla s kriminalom, sada moraju dodatno baviti i tisućama izbjeglica koje dolaze u njihovu luku. „Ni sudovi niti policija nisu dobili dodatno osoblje ni sredstva u borbi protiv nove problematike“, kaže Salvi.

Bez perspektive

To je rezultiralo i sporim procesuiranjem zahtjeva za političkim azilom. Tisuće podnositelja zahtjeva tako mjesecima ostaju u prihvatnim centrima u Cataniji gdje su laka meta raznih lokalnih kriminalnih krugova. Anjuman iz Gambije je već preko godine ovdje bez rješenja o njegovom zahtjevu. Njegovo strpljenje je pri kraju. Tomu pridonosi i odnos nekih Talijana prema pridošlicama. “Vide tvoju boju kože i odmah pomisle da si loš”, kaže Anjuman. Nada se da će se brzo maknuti iz ove luke u kojoj mu je doduše spašen život, ali u kojoj ne vidi perspektivu.