Bundeswehr u Afganistanu – »predstava u mišolovci«

Više od 3.000 njemačkih vojnika u međunarodnoj mirovnoj misiji u Afganistanu sjedi na bačvi baruta. Zbog nemogućnosti evakuacije u slučaju nužde, loše ili nedovoljne opreme i zato što je zapovjedništvu imidž nerijetko važniji od sigurnosti ljudstva vojnici se nepotrebno izvrgavaju životnoj opasnosti. Te i slične teške optužbe na račun Bundeswehra s poražavajućim opisom zakulisnih događanja na Hindukušu iz pera dvojice bivših pripadnika elitnih snaga mogu se pročitati u knjizi pod naslovom »Zadnja postaja Kabul«, što je upravo predstavljena u Berlinu.

Bivši dočasnici Achim Wohlgethan i Dirk Schulze iz vlastitog iskustva opisiju pozadinu misije Bundeswehra u Afganistanu u njezinim prvim godinama. Knjiga vrvi navodima golema političkog naboja – na primjer o riskantnim operacijama njemačkih vojnika izvan područja mandata, neprikladnoj, zastarjeloj ili nedostatnoj opremi snaga, nedozvoljenoj umiješanosti vojne obavještajne službe u operacije na Hindukušu ili nemogućnosti brze evakuacije njemačkih vojnika iz Kabula. Oni bi se u slučaju nužde zbog tehničkih problema i zemljopisnih razloga našli zatočeni u »mišolovci«.

Dvojbe u ozbiljnost knjige

»Ako već ne postoji mogućnost evakuacije iz Kabula, onda ljudima treba barem omogućiti da prežive dulje vrijeme uz odgovarajući materijal«, poručuje Wohlgethan. On knjigom želi potaknuti širu javnu raspravu kako se bi popravio položaj njemačkih vojnika u Afganistanu, premda priznaje da se stanje zadnjih godina znatno poboljšalo. Njegov kolega Schulze najviše kritizira insceniranje misije uoči posjeta važnih osoba i političara: »Sve je to bila samo predstava. Njemačka je trebala steći dojam kako je u Kabulu mirno i sigurno, kako se sve odvija prema planu i kako nema nikakvih problema.«

Ministarstvo obrane Njemačke sumnja u valjanost sadržaja knjige svrstavajući ga u kategoriju prikaza osobnih doživljaja, ali najavljuje i preispitivanje navoda, što zahtijeva i parlamentarna oporba. Dojmu neozbiljnosti i proturječnostima dvojice autora nisu se mogli oteti ni novinari okupljeni na predstavljaju knjige pa ne čudi da se oznaka državne tajne na koricama ispostavila kao puki marketinški potez kako bi se privukla pažnja kupaca i čitatelja.