Val imigranata koji trenutno dolaze u Europu ima neposredan uzrok - sektaški rat i kaos na Bliskom istoku - ali to nije prolazna pojava. Trenutne migracije su samo početak dugoročnog trenda koji će gotovo zasigurno trajati barem stotinu godina.
Razlog je što će se u tom vremenskom razdoblju, populacija Afrike, najvjerojatnije povećati od trenutnih 1,16 milijardi – što je duplo od broja stanovnika EU-a – do 2,4 milijarde do 2050. To je pet puta veća populacija od trenutnih 508 milijuna u EU. Prema UN-u, do 2100. bi broj stanovnika Afrike mogao biti 4,2 milijarde – osam puta veći od današnje EU.
Krug islamskih zemalja od Sjeverne Afrike i Bliskog istoka do Južne i Srednje Azije je također usred demografske eksplozije. Prema istraživačkom centru "Pew", broj muslimana u svijetu će narasti od današnjih 1,6 milijardi do 2,8 milijardi do 2050.
Ako islamski svijet i Afrika i dalje budu patili od rata, kaosa, bezakonja, propalih država i siromaštva, nekonkurentnosti resursa pogoršanom klimatskom destabilizacijom, manjka hrane i vode – nitko i ništa neće biti u stanju zaustaviti poplavu očajnih izbjeglica.
Najveći izazov za Europu
Intenzivni demografski pritisci koji tek počinju dolaziti do Europe se već itekako osjete u zemljama podrijetla. I postat će još mnogo veći. Predstavljaju egzistencijalni izazov za sve koje pogađaju.
Europa mora izraditi strategiju za suočavanje, a to ponajviše znači – pomoći da i susjedi u islamskim i afričkim zemljama također izrade strategiju za suočavanje. Naša sudbina je neodvojiva od njihovih.
To nije nikakva novost. Kada se počne razgovarati o temi izbjeglica i imigranta, ljudi samo ponavljaju: "Moramo poboljšati uvjete u zemljama iz kojih oni dolaze pa da ne budu prisiljeni na bijeg."
To je istina, ali je i nejasno. Što se konkretno može i mora učiniti?
Mir je preduvjet za napredak
Postoje tri glavna pokretača sukoba u europskom susjedstvu – ona ista koja muče Europu već tisućljećima, ona ista zbog kojih je Europska unija stvorena da ih prevlada: natjecanje za resursima, etnička nesnošljivost i religija.
Konflikti u Siriji i Iraku su katastrofa koja ima više strana – sektaška mržnja između sunita i šijita, arapsko-iransko etničko suparništvo, veliki moćnici i regionalna geopolitika, poslovni interesi u naftnoj i vojnoj industriji - kombinacija tih i drugih kobnih faktora je generirala besmislen zaplet naoružanog ludila.
Sirija i Irak sve više postaju pozornica na kojoj se odigravaju scene kao iz 30-godišnjeg rata između europskih katolika i protestanata. Samo je u ovom 21. stoljeću to sunitsko-šijitska verzija. Ne smije se dopustiti da se to nastavi i dalje.
Europa može početi s provođenjem sveobuhvatnog embarga na prodaju oružja u regiji – prestanimo dodavati ulje na usplamtjelu vatru. Osim toga, problem treba riješiti u korijenu: ovdje su na djelu totalitarne sektaške dogme i etnička mržnja. Njih treba iskorijeniti.
Zbog toga Europa treba financirati kontinuirane masovne multimedijske kompanije namijenjene pomaganju našim susjedima da otvoreno i iskreno razgovaraju o religiji. Moramo razumjeti da je preozbiljno shvaćanje vjerskih dogmi fatalna pogreška. Nitko nikada nije smio biti ubijen zbog razlika u mišljenju oko toga tko je Stvoritelj.
Europljani su to naučili težim putem – ili se još uvijek bore naučiti kako etničke različitosti treba cijeniti, a ne vrijeđati ili uništavati. Idemo iskoristiti medijski doseg kako bismo imali širi razgovor o tome s našim susjedima.
Izgradimo globalnu mrežu posebnih ekonomskih zona
Što s ekonomskim razvojem? Što možemo učiniti, a da će stvarno promijeniti tijek igre i učiniti mogućim široko zajedničko blagostanje u mjestima gdje ga sada gotovo i nema?
Vjerujem da trebamo misliti široko i napasti problem kao inženjerski i poslovni izazov povijesnih dimenzija.
Prijedlog: vodeće europske tvrtke, podržane od strane EU-a, Afričke unije, Afričke razvojne banke i drugih međunarodnih institucija bi trebale udružiti snage za lansiranje projekata održivog napretka Juga usmjerenog na postavljanje stotinu posebnih ekonomskih zona u Africi i manje razvijenim dijelovima islamskog svijeta.
Od tih otoka napretka i tehničkih kapaciteta, Afrika bi mogla biti posijana kapacitetima potrebnima da se izgrade klimatski sigurni čisti energetski sustavi, sigurnosni sustavi vode i hrane, sustavi isporuke zdravstvenih usluga – cijela infrastruktura potrebna za održivo blagostanje.
Posebne ekonomske zone (SEZ) će postati čvorovi iz kojih će okolna ruralna područja biti podignuta i obnovljena – i privlačnost potiče lokalno stanovništvo da vidi svoju budućnost radije u svojoj zemlji, a ne u inozemstvu.
Administraciju SEZ-a trebaju činiti profesionalne agencije za upravljanje s minimalnim utjecajem nacionalnih tijela jer u gotovo svim afričkim i islamskim zemljama, novu poslovnu kulturu bez mita i korupcije treba graditi iz temelja. To je politički težak, ali neizbježan uvjet za uspjeh.
Zajednički novac, zajednički interesi
Afrika bi također mogla učiti iz eksperimenata i pogrešaka EU-a sa zajedničkom valutom. Njemačka Bundesbank bi mogla ponuditi pomoć u postavljanju i upravljanju nove, u cijelosti elektronički, profesionalno primjenjive pan-afričke trgovinske valute sa svojom središnjom bankom - paralelno s nacionalnim valutama, a ne kao zamjena za njih. Takvo sredstvo bi moglo biti od ogromne pomoći u olakšavanju međunarodne trgovine i financiranju izgradnje prosperitetne, moderne Afrike.
Mnogo je posla kojeg treba obaviti. Neka nam sirijska izbjeglička kriza svima – Europi, Africi, Bliskom Istoku - posluži kao upozorenje i poticaj: krajnje je vrijeme da započne ozbiljna izgradnja trajnog mira u Africi i islamskom svijetu.