Brutalna borba za liječnike u Europi

U današnjem izdanju Frankfurter Allgemenie Zeitunga (FAZ) Andreas Mihm piše iz Beča o tome da je na početku izgledalo da će koronavirus samo okrznuti zemlje na jugoistoku Europe, ali da je sada zaraza udarila svom žestinom:

„U Srbiji je objavljen broj oboljelih koji je skoro dvostruk u odnosu na Njemačku , a u odnosu na broj stanovnika je to skoro dvadeset puta više. Medicinsko osoblje je svuda najviše ugroženo zarazom. U svibnju je njemački Institut Robert Koch objavio da je svaki deveti inficirani ljekar ili njegovatelj. U Salzburgu je prošlog vikenda više od deset ljekara i njegovatelja stavljeno u karantenu, jer su imali jednog zaraženog pacijenta. Sretne su zemlje koje su najveću zdravstvenu krizu u posljednjih nekoliko desetljeća dočekale s dovoljno medicinskog osoblja.

Za teško pogođene zemlje u jugoistočnoj Europi to važi u svakom slučaju u ograničenom obimu. Bečki institut za međunarodna ekonomska uspoređivanja (WIIW) se u jednom od svojih istraživanju pozabavio odljevom medicinskog osoblja iz te regije u zemlje zapadne i sjeverne Europe. Njemačka, Švicarska, Norveška i Velika Britanija su kao magnet odatle privukli ljude iz te struke. Ekonomska stručnjakinja Isilda Mara kaže da je upravo Njemačka atraktivan iseljenički cilj. Aktualne statistike Savezne ljekarske komore to potvrđuju. Prema njima su krajem 2019 najveću stranu grupu ljekara sačinjavali Rumunji, njih je 4785.

Dvoznamenkasti postotak od ukupnog broja ljekara doseljenika zabilježeni su za Srbiju, Kosovo i Sjevernu Makedoniju. Bosna i Hercegovina je s devet posto odmah iza njih. Najveći porast iseljavanja ljekara u Nemačku zabilježila je Albanija – 765 ljekara s albanskim pasošem bili su registrirani u Njemačkoj krajem 2019, a to je 21 posto više nego godinu dana ranije.

Istraživanje iz Beča pokazuje svu dramatiku ovog trenda. Nigdje u Europi nije broj medicinskih radnika po glavi stanovnika tako nizak kao u Albaniji. I taj trend se za razliku od drugih zemalja nije popravljao. 2010. je sedam posto albanskih ljekara bilo u inozemstvu, a krajem prošle godine čak 18 posto. I u drugim zemljama na jugoistoku Europe brojke pokazuju sličnu tendenciju. Zapadni Balkan ne gubi samo ljekare. Od 2017 do 2017 s tog prostora se u Europsku uniju iselilo 423 000 stanovnika – tri posto ukupnog stanovništva”.

Autor navodi da zemlje reagiraju povećanjem broja ljudi na školovanju u ovim zanimanjima: " Na primjer, Rumunjska, Hrvatska, Slovenija, Srbija I Slovačka školuju više ljekara i medicinskih sestara u odnosu na prosjek svih 28 država Europske unije. A ipak raspolažu s relativno malo osoblja. Za razliku od njih europske zemlje na zapadu i sjeveru kontinenta ne školuju dovoljno osoblja. Siromašnije zemlje jedva da bi mogle kompenzirati nedostatak medicinskog osoblja dovođenjem stranih radnika. Mara piše da su novac i nada da će se postići visoki životni standard, veliki poticaj za seobu ljekara".

U tekstu autor za Frankfurter Allemagne Zeitung opisuje razliku u primanjima zapadnobalkanskih i zapadnoeuropskih ljekara, navodeći da je prosječna zarada medicinskog radnika u Albaniji krajem prošle godine bila 900 eura, a u Nemačkoj 2400 eura. Autor navodi podatak iz istraživanja po kojem su primanja ljekara u regiji čak dvije trećine ispod prosjeka Europske unije.

„I srpske ljekarske plaće su daleko ispod onih u Njemačkoj. Udio srpskih ljekara koji su otišli iz zemlje se od 2010. udvostručio, svaki deseti medicinski radnik po završetku školovanja ide u inostranzemstvo. I zbog toga je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji autoritarno vlada, pre nekoliko mjeseci njemačkom ministru zdravstva, demokršćaninu Jensu Spahnu poručio (preko televizije, napomena redakcije): „Spahn, vrlo sposoban ministar zdravlja, kaže: ’E, dolazim ja u Srbiju da vam pokupim medicinske sestre’. E nećeš majci dolaziti ovdje! Rekao sam mu u lice: ’Nemoj da dolaziš bre’.“

Autor teksta napominje da će medicinski radnici sami od sebe okrenuti leđa Vučiću pošto je prvo umanjivao opasnost od zaraze koronavirusom, potom je rano popustio s mjerama da bi se održali parlamentarni izbori, a sada se suočava s rekordnim brojem oboljelih.

U tekstu se navodi da se odljev medicinskih radnika iz zemalja poput Srbije vjerojatno neće zaustaviti, premda njihove vlade, kao u Rumunjskoj, povećavale plaće medicinskim radnicima i isplaćivale premije za rad u pandemijskim uvjetima. U bogatim zemljama će potreba za školovanim medicinskim kadrom rasti, generacija rođena za takozvanog „baby-booma“ odlazi u prekomjernom broju u penziju, produžava se životni vijek pa i potreba za medicinskim uslugama i njegom. Povećana potražnja se ukršta sa smanjenom ponudom. Zato se u tekstu navodi procjena da će se dodatno zaoštriti borba za zdravstvene radnike.

Pandemija je, prema autoru, pokazala slabosti zdravstvenih sistema u Europi. On navodi prijedlog Instituta iz Beča – Europska unija bi u tu oblast morala uložiti 500 milijardi eura do kraja desetljeća. Autor teksta u današnjem izdanju Frankfurter Allgemeine Zeitunga Andreas Mihm navodi da zemlje Europske unije nisu jedinstvene pa zaključuje: „Malo je vjerojatno da će do ovoga doći“.

Priredio: Dragoslav Dedović