Brodolom Piratske stranke

Već sam naziv stranke poziva na igru riječima: nakon što na parlamentarnim izborima u njemačkoj pokrajini Donjoj Saskoj Piratska stranka nije uspjela prijeći izborni prag od pet posto, njemački mediji pišu o "potopu pirata", o "brodu koji tone", o "nepovoljnom vjetru za pirate" ili o "teškom moru" koje ih prijeti potopiti. Bez obzira koju metaforu analitičari koristili, oko jednog se gotovo svi slažu: stranka koja je donedavno šarmantnim odsustvom bilo kakvog političkog profesionalizma bilježila izborne uspjehe jedan za drugim, nalazi se pred rasulom.

Odbacivanje drugih umjesto prihvaćanja Pirata

Politolog Carsten Koschmieder smatra da je glavni uzrok neuspjeha stranke u potrošenosti efekta iznenađenja prije nego je stranka uspjela izgraditi stabilne strukture. Samo dva posto biračkog tijela stranke su tzv. stalni birači kojima je doista važna osnovna tema Pirata, a to je pitanje autorskog prava u internetu.

To nije dovoljno da se pređe prag od pet posto koji postoji u Njemačkoj - da bi se ostvario taj cilj potrebno je mobilizirati i druge birače. Zbog toga Koschmeider ulazak Pirata u pokrajinske parlamente nekoliko njemačkih saveznih zemalja povezuje prije svega sa nespremnošću mnogih birača u Berlinu, Sjevernom Porajnju i Westfaliji, Saarlandu ili Schleswig-Holsteinu da svoj glas daju etabliranim strankama. "Uzrok uspjeha Pirata je nezadovoljstvo drugim kandidatima i osjećaj da bi Pirati mogli biti nešto drugo", kaže Koschmieder.

Svađa umjesto strategije

Ali u posljednje vrijeme su Pirati u javnosti prije svega bili prisutni svojim, često ružnim unutarstranačkim svađama. Koschmieder smatra da je upravo to jedan od razloga za frustriranost glasača: "U međuvremenu se pokazuje da Pirati i nisu baš toliko drugačiji od drugih. Oni imaju iste probleme kao i drugi, i tu se ljudi bore za položaje i funkcije, jednako kao i u drugim strankama."

"Da, mi smo činili greške", priznaje i jedan od najistaknutijih Pirata, Martin Delius iz Berlina. Ali on je ipak i optimističan: "Mi imamo jasne pozicije i o temama kao što su socijalna politike, minimalnoj dnevnici, jedinstvenoj Europi. Mi to moramo bolje objasniti ljudima."

Brod koji tone na olujnom moru?

Po mišljenju politologa Carstena Koschmiedera, javne svađe su prije svega pokazatelj "manjka profesionalnosti" Piratske stranke. Uz to je vrlo teško pohvatati i sve specifično "piratske" teme i stavove, naglašava Koschmieder.

To ilustrira i berlinski pirat Delius, kada na pitanje o programu započinje nabrajanje: "Mi govorimo o transnacionalnom identitetu i o tome da bi se i izvan okvira nacionalnih država morala moći ostvarivati građanska prava. Govorimo o reformi izbornog prava u pravcu uključenja mladih te o modelima direktne demokracije na bazi internetskih platformi i to na razini čitave savezne države. Zalažemo se za uvođenje temeljnog dohotka za sve građane i za uvođenje minimalne plaće za sve. A energetska transformacija društva bi morala biti provođena putem mreže koja bi svakom omogućila priključivanje, bez posredovanja centralnih ponuđača..."

Čak i vrlo zainteresirani i politički obrazovani građani moraju ovaj spisak pročitati dva puta prije no što barem polovicu teza i tema uspiju zapamtiti.

Zbog toga, smatra Koschmieder "Pirati moraju razmisliti što doista žele, a ne da traže sve za svakoga, i to odmah. Potrebno je sročiti održivi i realističan koncept." A ako Pirati uz to još i prestanu s javnim svađama i blaćenjem, moguće je, naglašava Koschmieder, da na duge staze pridobiju biračku bazu koja im je potrebna za stabiliziranje na njemačkoj političkoj sceni.