Britanski muslimani protiv ekstremista

Britanski vojnik Lee Rigby je ubijen usred bijela dana 22. svibnja 2013. godine pred vojarnom u londonskoj četvrti Woolwich. Dvojica optuženih, konvertiti Michael Adebolajo i Michael Adebowale, su već na licu mjesta objavili prolaznicima kako su to učinili iz osvete jer britanska vojska ubija muslimane. Ipak, na ročištu ovog rujna su se optuženi izjasnili kako nisu krivi.

Čitav događaj je uvelike uzbudio duhove - s obje strane. Uoči početka suđenja ovog ponedjeljka (18.11.) je pred sudnicom prosvjedovao i vođa ekstremno desne Britanske nacionalne stranke Nick Griffin, a makar su muslimanske vjerske vođe osudili ovaj napad, napetost se još osjeća.

Shaynul Khan iz džamije na istoku Londona priznaje kako čitava zajednica strahuje od posljedica: "Čuli smo o mnogo napada na džamije i druge institucije, ali su i ljudi napadani nakon incidenta u Woolwichu."

"Woolwich se ne može oprostiti na brzinu"

Vremenom se stanje donekle smirilo, ali i u toj džamiji u koju zalaze mnogi vjernici porijeklom iz Bangladeša nisu zaboravili taj incident: "Ono što se dogodilo u Woolwichu je neizrecivo i to nije nešto što se ikome može oprostiti na brzinu. Utoliko mislim kako će se posljedice još uvijek osjećati neko vrijeme", smatra Khan.

U Velikoj Britaniji živi oko tri milijuna muslimana. Sve ih se više mora suočiti s problemom koji nadire s obje strane: od britanskih ekstremnih nacionalista i prosvjeda protiv islama uopće, baš kao i s problemom radikalizacije islamskih ekstremistima u njihovim redovima.

Srednji put zagovara zaklada Quilliam - ali njihov put nije lak. To zna i Usama Hasan koji radi u toj zakladi koja je postala i ciljem islamističkih ekstremista. Tako je i njihov ured zaštićen pancirnim staklima protiv napada - s obje strane.

Ipak, Usama smatra kako i u svom tom zlu koje se dogodilo u Wollwichu, ima i tračak nade: "Taj događaj je zgrozio i obične britanske muslimane, baš kao što je pogodio i sve ostale Britance. Tako su i ti obični vjernici nakon toga rekli: 'sad je bilo dosta'."

Ponosan što je Britanac

Prije svega su to mladi koji su osobito izloženi riziku radikalizacije. Nedaleko od džamije je i Omladinski centar koji okuplja mlade iz tog područja i predstavlja alternativu da se priključe nekoj od bandi.

U Centru radi Abu Mumin koji svjedoči kako se sport pokazao kao dobro sredstvo: "Sport je jezik koji svatko razumije i dobar je način da mladi ljudi prestanu sa svakom vrstom rasizma i vjerskog ekstremizma. To je jedan od naših najuspješnijih programa", kaže Mumin.

I on smatra kako se o muslimanima sve lošije izvještava u britanskim medijima, makar je uvjeren kako je većina britanskih muslimana dobro integrirana u društvo svoje domovine.

S njim se slaže i Shayunul Khan. Za njega, Velika Britanija je još uvijek jedno od najboljih mjesta na čitavom svijetu da bi se bio musliman: "Ovdje sam odrastao i proveo čitav život. Ne smatram niti jedno drugo mjesto svojim domom, nego je to Velika Britanija. A mislim i da su slobode koje mi se ovdje nude daleko bolje nego bilo gdje što sam vidio na zemaljskoj kugli. Zato mogu reći kako sam doista ponosan što živim u Velikoj Britaniji."