Brexit u francuskoj provinciji
17. listopada 2018
Verteillac u departmanu Dordogne je tipično selo na jugozapadu Francuske. Ima crkvu, dva frizera, jednog mesara i jednog pekara. Glavni trg je okružen bijelim starim kućama, a u sredini je fontana iz koje žubori voda.
Ali Verteillac i nije baš tako francuski kako bi se to moglo pomisliti na prvi pogled – oko 40% od 650 stanovnika su Britanci. I oni daju znatan doprinos seoskom životu i lokalnoj privredi. Hoće li svi oni ostati i nakon Brexita, nakon izlaska Velike Britanije iz Europske unije u ožujku iduće godine? To je neizvjesno.
EU i Velika Britanija u Bruxellesu upravo pregovaraju o što je moguće „nježnijem" izlasku iz Unije. U Verteillacu, ali i drugim francuskim selima, taj čin bi mogao zadati veliki udarac lokalnoj ekonomiji.
"Uđite, pokazat ću Vam bar", kaže Rebecca Walters, koju ovdje svi zovu samo Bex. Vodi nas kroz restoran, koji nudi i francusko vino ali i uz tradicionalne britanske grickalice. 41-godišnjakinja je lokal kupila u studenom prošle godine, na brzinu ga renovirala za 10.000 eura u roku od samo dva dana i od tada je on otvoren svaki dan, od ujutro u osam do navečer u deset.
"Bivši vlasnici su radili samo nekoliko sati dnevno, kad je bilo vrijeme objeda. Ali ja sam mišljenja da je važno biti prisutan, to jednom selu daje mjesto na kojem se ljudi okupljaju", kaže ona. I zbog toga je Engleskinja zaposlila deset osoba, sa skraćenim radnim vremenom.
"Iskoristi dan!"
Na „skok" preko kanala La Manchea ona se odlučila kratkoročno, iako je znala da stiže Brexit i da nema francusko državljanstvo. „To je uvijek bio san mog oca, da provede mirovinu u Francuskoj. Moji su roditelji ovdje već kupili kuću, a moj je otac htio pričekati još samo dvije godine kako bi dobio punu mirovinu. Ali onda je u te dvije godine dobio Alzheimer i preminuo je", priča Rebecca. „Mogle bi proći i godine prije nego što znamo kako će izgledati nakon Brexita točna pravila za nas Britance u inozemstvu. Ja nemam toliko vremena, želim sad živjeti svoj život, koristiti dan i iskušati neke stvari. Svejedno što će doći nakon toga!"
Bex izgleda nije jedina Britanka koja razmišlja na taj način. Trevor Leggett trguje nekretninama u susjednom mjestu Rochebeaucourtu. Polovina njegovih mušterija je iz Velike Britanije. I oni će u tekućoj godini kupiti izgleda 20% kuća više nego u prošloj godini – iako se sad radi o nešto manjim kućama, jer je britanska funta izgubila na vrijednosti nakon referenduma o Brexitu.
Panika prije Brexita
"Ljudi su u panici i misle da nakon Brexita neće moći kupovati kuće u Francuskoj, iako je to besmisleno", kaže on. Za ruralne predjele u Francuskoj to nisu dobre vijesti, dodaje: „Britanci kupuju kuće u zabačenim mjestima, tamo gdje ih inače nitko ne bi kupio pa ih renoviraju i ulažu puno novca. Tako posla imaju i lokalno majstori."
I ne samo to, napominje Christopher Dembik, glavni makroekonomist pariške Saxo banke: „Oko 200.000 Britanaca u Francuskoj, to su često vrlo dobro obrazovani ljudi koji ovdje otvaraju barove i druge poslove. Osim toga oni plaćaju porez i tako pune blagajne lokalne uprave, malih komuna."
Malih sela u Francuskoj ima više nego u bilo kojoj drugoj zemlji u Europi. Ljudi od tamo odlaze u potrazi za poslom. Stranci, pogotovo Britanci popunjavaju onda tu prazninu. „Njima se izgleda upravo sviđa ono od čega naša mladež bježi – lagani tempo života i mir u francuskim selima."
Rast cijena kuća
Gradonačelnik Verteillaca Hervé de Vilmorin je sretan zbog Britanaca u njegovom selu: „Naši Britanci utječu na rast prometa lokalnih trgovaca, bez njih bi sigurno pokoji dućan već morao zatvoriti svoja vrata", kaže on na tečnom engleskom. U seoskom vijeću sjede i dva Engleza, oni se brinu oko organizacije pučkih zabava.
Pritok stanovnika izvana ipak ima i par nedostataka, priznaje načelnik: „Cijene kuća su porasle i to se naravno ne sviđa baš svakome." Osim toga ne govore baš svi Britanci francuski, zato ni integracija nije uspješna baš u svakom slučaju.
"Jedno su vrijeme mnogi Britanci ostajali radije među sobom, govorili su engleski – zato što ih ima tako puno ovdje", kaže on. „Ali nakon naše seoske fešte Félibrée 2014. to se promijenilo na bolje. Tada je 12.000 Francuza i Engleza slavilo zajedno i ima osjećaj da se od tada ljudi bolje razumiju. I Britanci se sad više trude kako bi govorili francuski."
Više papirologije nakon Brexita
Jezik je generalno još uvijek često barijera u međusobnom razumijevanju, smatra ekonomist Dembik. To se vidi i po broju zahtjeva za francuskim državljanstvom nakon britanskog referenduma o Brexitu održanog 2016. Da bi podnijeli zathjev, Britanci moraju govoriti francuski. Ali samo je 3.000 Britanaca, sudeći po službenim statistikama, podnijelo zahtjev.
A tko nakon Brexita ne bude imao francusko državljanstvo, mora nakon Brexita računati s komplikacijama ukoliko želi ostati u Francuskoj, predviđa Dembik: "Ne vjerujem doduše da će Francuska bilo koga tek tako izbaciti, ali ti će ljudi vjerojatno morati zatražiti dozvolu boravka kao i svi drugi stranci u Europskoj uniji. A to znači puno papirologije, a osim toga dozvolu se svakih nekoliko godina mora i obnoviti."
Bex to ipak ne plaši. Ona namjerava uskoro podnijeti zahtjev za francuskim državljanstvom. „Nadam se naravno da će moj restoran možda biti mali bonus, na koncu konca ja sam jednom nogom već tu, plaćam porez i francusko zdravstveno osiguranje", kaže ona. Ukoliko Bex ipak bude morala jednoga dana napustiti Francusku, onda će možda otići u neku drugu zemlju, ne namjerava se vratiti u Englesku. „Nešto ću već naći za sebe, sigurna sam." I za kraj još dodaje: „Ali će mi naravno srce pući ako budem morala otići odavde!"