Branje šparoga "kao u horor-filmu"
16. svibnja 2021
Agnieszka je znala da je berba šparoga iznimno težak posao. Po dolasku u Njemačku joj je rečeno i da u karanteni nakon dolaska u zemlju mora provesti dva tjedna. Ali, nakon više od mjesec dana izolacije, bilo joj je svega dosta: "Prema nama se ponašaju kao prema robovima, odvode nas iz hotela na posao i vraćaju nazad."
Njezina kolegica Ilona pak odbija raditi. "Želim se vratiti kući", kaže. Sad čeka u svojoj sobi, dok njezine susjede i dalje rade, pa se Ilona boji da će se zaraziti koronavirusom. To ne bi bilo samo opasno, već bi joj se tako ponovno mogla produžiti i karantena.
Na imanju Heinricha Thiermanna u Kirchdorfu u Donjoj Saskoj trenutno je zaposleno 1011 radnika. Najviše je Poljaka i Rumunja. Koncem travnja, kada je započela karantena za sezonske radnike, inficiralo se 47 „sezonaca”, a do danas je infekcija zabilježena kod 131 osobe.
O uvjetima rada iza zatvorenih vrata poljoprivrednog dobra, DW je telefonski razgovarao sa šest radnika iz Poljske. U tekstu su promijenjena njihova imena. DW je također kontaktirao i poslodavca, a nakon što je članak prvi put objavljen na poljskom, loše uvjete rada potvrdili su i drugi zaposlenici. Njihove izjave jasno pokazuju kako nejednakosti na europskom tržištu rada mogu pogodovati širenju koronavirusa.
Ljudi pod „ključem”
Zavod za javno zdravstvo u Diepholzu je 30. travnja odredio mjere dvotjedne karantene u firmi Thiermann GmbH. "Nakon pojave difuzne infekcije u firmi, nisu se jasno mogli definirati bliski kontakti osoba sa zaraženima", objašnjava Mareike Rein, glasnogovornica okružnih vlasti. Drugim riječima: virus je bio posvuda.
Čak je i bračnim parovima koji rade u različitim dijelovima farme bilo zabranjeno da stupe u kontakt. Za nadgledanje provođenja mjera karantene angažirani su zaštitari. Ručak i večera su bili posluživani, a učinkovit sustav za kupovinu živežnih namirnica uspostavljen je prije samo nekoliko dana.
Kako je broj novih infekcija trenutno opet u padu, Zavod za javno zdravstvo je odlučio ukinuti mjere karantene za ovu kompaniju - ali ne za sve: za oko 200 radnika, za koje se smatra da su imali kontakt sa zaraženim osobama ili su s njima bili u istom smještaju, produžena je mjera izolacije - do 18.5.
Ne zna se koliko je radnika završilo u bolnici
Ni njemačka tvrtka, a ni Zavod za javno zdravstvo na upit DW-a nisu dostavili podatke o broju osoba koje su se liječile u bolnici. Radnici s kojima smo uspjeli razgovarati obavijestili su nas da je riječ o oko pet slučajeva, od kojih jedna osoba navodno imala teži tijek bolesti.
Iz firme Thiermann GmbH su rekli da su svi zaposlenici osigurani. "U slučaju bolesti radnici ne snose bolničke troškove i imaju kontinuiranu isplatu plaće", rekla je glasnogovornica firme Anke Meyer. Jedna od zaraženih žena se pak žalila da mora plaćati troškove smještaja i dok je na bolovanju.
Na farmi „kralja šparoga"
Radna karantena znači u praksi da radnici smiju napustiti smještaj samo u svrhu odlaska na rad. Čak se ni izbijanje infekcije ne zaustavlja proizvodnju. Tako je i na farmi Henricha Thiermanna. On je jedan je od najvećih proizvođača šparoga u Njemačkoj. Svake godine stotine radnika iz istočne Europe na njegovim poljima ubere tone i tone "bijelog zlata".
Prema riječima vlasnika firme, situacija je pod kontrolom. Nakon izbijanja vala infekcija, u prvom intervjuu za lokalni "Kreiszeitung" on je uvjeravao da kompanija ima higijenski koncept koji slijedi načelo „zajedničko stanovati i zajedno raditi". Zaposleni su, kako je rekao, testirani dva puta tjedno, a zaštitari su nadzirali provođenje mjera karantene, kako bi se“spriječilo miješanje" s drugim ljudima.
Od ruke do ruke na pokretnoj traci
Marzena bi možda još bila zdrava da je taj sustav dobro funkcionirao. Ali ona i njezina cimerica radile su na dva različita postrojenja za sortiranje šparoga. Najprije se razboljela njezina kolegica, a onda i ona.
One su bile raspoređene u grupu od 50 osoba, a zatim u manje skupina od po 12 radnika. „Nitko ne obraća pažnju na to tko živi u istom smještaju", kaže ona. „U postrojenju za sortiranje ne postoji mogućnost da se poštuju mjere fizičke distance", jer, kako pojašnjava, stroj brzo radi, pa radnice i radnici moraju biti u pokretu kako bi pomogli kolegicama i kolegama. "Radimo po sustavu od ruke do ruke".
Naši sugovornici su nam pojasnili kako se provode zaštitne mjere u ovoj firmi. Ove godine u jednoj sobi su smještene samo dvije ili tri osobe, umjesto osam ljudi, kako je to bilo prije pandemije. Predradnici također nose zaštitne maske i drže distancu. Iz kompanije tvrde da su, između ostalog, povećane površine radnog područja, optimizirani radni procesi i naručen veliki broj FFP2-maski.
Prvi test tek nakon tri tjedna
Zašto je onda uopće došlo do masovne pojave infekcija? "Trebali su nas testirati nakon pojave prvih slučajeva, a ne tek kad je izbila pošast", kaže Agnieszka. Kao i većina sezonskih radnika, ona je, kaže, na farmu došla u prvoj polovini travnja. Prvo testiranje brzim testom imala je tek tri tjedna kasnije, 28. travnja.
Kada su otkriveni prvi slučajevi? U drugom članku objavljenom u listu "Kreiszeitung", Thiermann je potvrdio datum izbijanja bolesti: 18.4.2021. Glasnogovornica okružnih vlasti za DW je to potvrdila, a i poljski radnici govore o prvim pozitivnim slučajevima 18. travnja. "Brzi testovi dostupni su svim zaposlenima od početka sezone," rekao je Thiermann u izjavi za lokalne novine. „No, nisu svi zaposlenici prihvatili tu ponudu. Kada se 18. travnja dogodila prva infekcija, započeli smo s redovnim testiranjem, a potom, kada se pojavilo više pozitivnih slučajeva, uz podršku Zavoda za javno zdravstvo 29. i 30.4. obavljeno je testiranje PCR-testovima." Ali od dana otkrivanja prvih slučajeva do trenutka kada su svi radnici prošli kroz tu proceduru, virus je imao desetak dana da se slobodno proširi.
Štrajk i bijeg u Poljsku
"Bilo je to kao u horror-filmu", kaže Barbara, dok se prisjeća se 28. travnja, dana testiranja. Ona ističe da su žene koje su bile pozitivne na koronavirus morale čekati vani do 23 sata da bi ih odveli u drugi hotel. "Neke su plakale. htjele su ići kući, ali im to nije bilo dozvoljeno .“
Još iste noći stotinjak žena iz jednog smještajnog kapaciteta se odlučilo na štrajk. Sljedeća dva dana one nisu išle na posao. Razlog je bio strah od virusa, ali i zahtjev za povećanjem plaće. Heinrich Thiermann je također došao, obavio razgovore s predradnicima, ali nije odgovorio na njihove zahtjeve, kažu nam dvije žene.
Neke osobe iskoristile su tu gužvu i pobjegle u Poljsku bez plaće. Thiermann GmbH nije odgovorio na pitanje hoće li ti ljudi dobiti ono što su zaradili. No, radnici kažu da ih kompanija odbija „isplatiti”.
6,80 eura neto po satu, 9,80 eura po krevetu
U ugovorima o radu, do čijih kopija je došao DW, o isplati zarađenog novca stoji pravilo da se ona vrši "po sustavu bonusa uz poštivanje minimalne satnice“ (koja iznosi 9,50 eura bruto). Radnici pak radije pričaju o neto plaći. Njima je važno koliko novca mogu ponijeti svojim kućama. Međutim, taj iznos svakodnevno varira. U novije vrijeme je on, kako kažu, iznosio 6,80 eura neto po satu. Radnici dnevno za smještaj i hranu moraju izdvojiti 9,80 eura.
A da bi se u tom sustavu relativno dobro zaradilo, radnici se moraju dobrano namučiti kako bi ostvarili što više radnih sati: zato rade 7 dana u tjednu, a ponekad i po 11 sati dnevno.
Strah od produžetka mjera karantene
Ipak, nakon dva dana štrajka, sve više žena se vraćalo na posao. "Nisu odgovorili na naš zahtjev, jer su znali da ne možemo otići", kaže jedna od njih, dodajući da su i dalje svakog dana morali plaćati smještaj.
Zaposlenice i zaposlenici koji se žele vratiti u Poljsku suočeni su s dilemom: "Ako se neko od kolegica i kolege zarazi na proizvodnoj traci, hoće li im biti produžena karantena", objašnjava jedna od radnica. Među njima su i neke radnice za koje je mjera karantene produžena do 18. svibnja. Od planiranog putovanja kući u petak (13. svibnja) za sada nema ništa.
"Zaraditi novac i što prije se vratiti kući”
Barbara, koja ove godine prvi put radi za firmu Thiermann, sjeća se svog odlučnog stava: "Čula sam da će bilo teško, ali nisam se bojala posla", kaže ona. Nakon nekoliko tjedana provedenih na ovoj farmi ona sada priča mało drugačije: "Nikada više. Ne pod ovim uvjetima, ni za ovaj novac ”.
Usprkos svemu, mnogi od njih se ovdje vraćaju svake godine. "Naš plan je svake godine isti: doći, zaraditi novac i što prije se vratiti kući", kaže Agnieszka.No, ove godine im je pandemija pomrsila račune.