Božićni objed u osječkom Caritasu

Osječka Pučka kuhinja svaki dan skuha dvijestotinjak obroka za one kojima je najpotrebnije. Dok za Badnjak svi kite božićnu jelku i okupljaju se oko blagdanskog stola, Maja Cindrić, voditeljica Pučke kuhinje Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije organizira blagdanski ručak za one kojima će taj ručak biti i blagdanska večera.

"Imamo korisnika koji dolaze generacijama, baka, maka i dijete... Opet s druge strane, srećom, imamo i one koji dolaze tri mjeseca, a onda se snađu, zaposle, odu raditi vani ili na neki način uspiju se izvući iz svojih problema. Nema pravila i svaka je sudbina drugačija. Ovdje svatko ima svoju priču", kaže Maja Cindrić.

Preko sezone, dok ima potrebe za sezonskim radnicima u poljoprivredi, mnogi iskoriste priliku da nešto zarade, ali kada dođu zimski mjeseci, često se vraćaju i oni koji su tijekom ljeta i jeseni imali posao.

U siromaštvu su svi isti

Po svoj blagdanski ručak dolaze ljudi svih profila. Ima tu neobrazovanih, ali i ljudi sa dva fakulteta. Starci, ali i ljudi od dvadeset godina, obitelji i samci, muškarci i žene, siromaštvo nikoga ne diskriminira. Životne okolnosti, tranzicijski društveni tektonski poremećaji, osobne tragedije ili kredit u švicarskim francima... Razloga je bezbroj, ali rezultat je za sve njih isti: tavorenje na dnu socijalne ljestvice sa kojeg se pokušavaju ponovo uspeti i preuzeti kontrolu nad svojim životima.

Iako kuhinja dijeli obroke od 11 do 12 sati, već u 10 prijepodne korisnici se okupljaju ispred vrata. 185 ljudi dolaze sa svojim posudama po obrok koji će za skoro polovicu njih biti jedino što će pojesti taj dan. Caritasova kuhinja hrani i 23 beskućnika koji nemaju kuću u koju mogu obrok odnijeti, oni će ga pojesti u blagovaonici caritasove kuhinje.

"Neki dolaze pred vrata već u 9 sati, govorimo im da nema potrebe da dolaze tako rano, ali to je za neke od njih jedina prilika da imaju nekakvu društvenu interakciju. Siromaštvo nije samo glad. Siromaštvo je i stigmatiziranje okoline, društveno odbacivanje i često okolina izbjegava takve ljude", govori Maja Cindrić.

Opće gospodarsko stanje u rubnim dijelova rubne zemlje Europske unije nije blistavo. Nezaposlenost je možda jedina stvar koju uz siromaštvo dijele svi korisnici Pučke kuhinje. Oni koji su imali priliku i barem neku vještinu ili obrazovanje, davno su otišli u zemlje gdje ima posla.

"Najdraže nam je kad nekoga više ne vidimo"

U pučkoj kuhinji uz voditeljicu rade još tri kuharice i vozač. Oni znaju svačiju priču, a kako ravnateljica kaže, nose se s time kako znaju. "Dovoljno je da nam netko od njih zahvali. Koliko puta oni sami odvoje od onoga što imaju i donesu kuharicama neku čokoladicu. Sada za Božić uvijek nam donesu neki poklončić. Evo sada prave neke anđelčiće...", govori o ljepšoj strani svoga posla Maja Cindrić. Najveća im je satisfakcija kada netko od redovitih korisnika prestane dolaziti. Onda znaju da su barem nekome pomogli da prebrode najteže dane u životu.

Božićni ručak će biti "poboljšani" meni, puretina, mlinci i gužvara. Pučka kuhinja se oslanja na pomoć Grada Osijeka, donacije prehrambenih tvrtki, župe u Slavoniji, Obiteljska poljoprivredna gospodarstva, ali prije svega pomoć građana koji daju koliko mogu. Nerijetko i oni sa najmanjim primanjima donesu litru ulja, kilu šećera, solidarnost među sugrađanima ipak nije nestala. Iako kažu da nemaju problema sa nabavkom namirnici za vrijeme Božića ili Uskrsa, njihova je misija nahraniti korisnike svaki dan. Kada dođe ljeto ili početak jeseni i praznična solidarnost "splasne" pa je tih dana meso teže naći u ručku.

Razgovor kao hrana

Osječki Caritas brine i za teško pokretne osobe, pa vozač Darko razvozi obroke po gradu. "Što god da dobiju oduševe se, sretni su da imaju i taj obrok. Imamo trenutno dvije bakice koje ne mogu doći, brinemo o djeci koja su žrtve obiteljskog nasilja pa i njima dostavljamo", kaže Darko koji vrlo dobro pozna socijalnu sliku grada. Nerijetko poveze i nekoga tko treba do doktora, savjetuje korisnike o njihovim socijalnim pravima...

Kao i ostali zaposlenici Caritasa, tu je da sasluša njihove probleme. Na taj vid pružanja "pomoći" svi su navikli. Osim što ih nahrane, znaju da je bitno saslušati nekoga i barem mu na taj način olakšati nevolju u kojoj se zatekao. Razgovor je nekad korisnicima potreban kao i hrana koju primaju.