Borba protiv iskorištavanja pomoraca
11. rujna 2012"ATP Egypt" je ukotvljen na vezu kontejnerskog terminala u Bremerhavenu. U tijeku je istovar tereta 300 metara dugog broda koji vozi pod zastavom Liberije. Pred ulazom u brod stoje Susan Linderkamp i njezino troje sindikalnih kolega: "Mi smo izabrali ovaj brod jer ga prije nas dugo nitko nije posjetio. Željeli smo provjeriti isplaćuju li se redovito plaće i slično."
Susan Linderkamp je inspektorica ITF-a, Međunarodnog sindikata radnika u prijevozu. ITF se još od davne 1896. godine bori za pristojne uvjete rada i plaće ljudi koji rade na brodovima, u lukama i u drugim logističkim branšama.
Prepušteni na milost i nemilost brodara
Na morskoj pučini se zarađuje kruh sa sedam kora - u posebno teškom položaju su pomorci iz zemalja u kojima ljudi rade za jako mali novac poput Filipina. Izvan nacionalnih teritorijalnih voda oni su uglavnom prepušteni sami sebi - odnosno na milost i nemilost brodara za koje rade. ITF se vidi kao zaštitnik njihovih interesa. U Bremerhaven, međutim, u pravilu pristaju brodovi koji imaju ugovor s ITF-om. "Zato što brodari znaju da smo mi tu i da ćemo brodove koji nemaju tarifni ugovor, ako bude trebalo, zadržati", objašnjava Susan Linderkamp. U tom slučaju bi istovar mogao biti potpuno blokiran i brod bi morao ostati u luci što bi brodaru prouzročilo velike gubitke: "To se u Bremerhavenu dogodi možda jednom godišnje."
Nenajavljene posjete
Brodski prijevoznik koji u svojoj floti ima "ATP Egypt" sklopio je ugovor s ITF-om. Njime su regulirani minimalac, plaćeni prekovremeni rad, zagarantirani su periodi odmora kao i zajamčeno pravo da predstavnici sindikata u svako doba mogu nenajavljeno posjetiti brod.
U pratnji jedne ITF-ove inspektorice iz ukrajinske Odesse i dvoje lučkih radnika Susan Linderkamp penje se na brod po uskom mostiću. Dva pomorca joj pokazuju put u brodski ured. Plafon je nizak, u prostoriji je jedan radni stol, crne plastične stolice, stroj za kavu. Pred brodskim oknom je toranj od kontejnera. Kapetan broda hitrim koracima dolazi u ured. Susan Linderkamp želi baciti pogled u ugovor s ITF-om i prekontrolirati radne ugovore s posadom kao i listu prekovremenih sati. Kapetan bezpogovorno pristaje i odlazi po tražene dokumente. Ubrzo se vraća ruku punih registratora. Na brodu je 26 članova posade, ali u tarifnom ugovoru se spominju samo 23. Za trojicu se ne plaćaju sindikalni doprinosi. Susan Linderkamp namjerava od nadležne agencije u Cipru zatražiti da naknadno podmiri neplaćene doprinose koje sindikati proslijeđuju udrugama pomoraca.
Kontrola kuhinje - i smočnice
Susan Linderkamp ne provjerava samo uvjete rada na brodu - nju zanimaju i smještaj pomoraca i način na koji se hrane. Odlazi stoga u brodsku kuhinju. Vrlo brzo ustanovljava da tamo prekovremeni sati nisu plaćeni. Kapetan, Rus, zbunjeno se smješka. Susan Linderkamp ne ulazi u diskusije: "Prema tarifnom ugovoru, smijemo u svako doba doći na brod, kontrolirati dokumente i postavljati pitanja."
Još jedan kratki obilazak hladnjača za ribu, meso i povrće i brzinska provjera roka trajanja konzervi. Susan Linderkamp je sve u svemu zadovoljna onim što vidi. Kapetana to veseli. Zajedno se vraćaju u brodski ured. ITF-ova inspektorica će zatražiti od brodara da isplati ono što je morao. "Moj izvještaj će biti pohranjen u globalnu datoteku i shodno tome je prilično izvjesno da će ovaj brod u idućih nekoliko mjeseci ponovno proći kroz inspekciju da bi se provjerilo jesu li sve nepravilnosti uklonjene."
Ako je pomorce strah da će im jednom kad se nađu na otvorenom moru brodar ponovno uzeti novac koji im pripada, Susan Linderkamp ga zadržava i daje nalog da se novac uplati na njihov račun.
300 radnih sati mjesečno
Sat i pol vremena kasnije inspektorica ITF-a završava svoj zadatak na brodu. Zadovoljna je jer je još jednom učinila nešto za pomorce koji su često prepušteni sami sebi. Susan Linderkamp i njezino troje kolega su u akcijskom tjednu kontrolirali 20 brodova. "Na jednom brodu smo uspjeli utjerati oko 40.000 eura neisplaćenih honorara pomoraca, a na drugome smo postavili zahtjev za isplatu prekovremenih sati u vrijednosti od 11.000 dolara." Na jednom brodu su šegrti morali raditi 300 sati mjesečno. I to će se naći u izvještaju Susan Linderkamp baš kao i nedozvoljena praksa jednog brodara koji je pristojbu koju mora platiti državi pod čijom zastavom plovi - odbijao posadi od plaće.