Boksač koji želi spasiti Ukrajinu

Kamera snima Vitalija Klička s leđa dok on čeka svoj nastup. Stoji sam u jednom hodniku moskovske Olimpijske dvorane: miran je, vidi se da je rutiniran. Toga 8. rujna 2012. na programu je 47. meč u njegovoj karijeri. Iz zvučnika trešti pjesma "Hell's Bells" hardrokerskih veterana AC/DC-ija. "Ti si doduše mlad, ali ipak moraš umrijeti", pjeva bend u omiljenoj pjesmi 42. godišnjeg boksača kojega zovu "Dr. Željezna šaka". Sve je gotovo u četiri runde. Borba je prekinuta jer Kličkov protivnik, Nijemac Manuel Charr jako krvari. Ukrajinac odnosi još jednu pobjedu tehničkim nokautom i ostaje svjetski prvak teške kategorije u klasi WBC.

Samo nekoliko tjedana kasnije Vitalija Klička čeka jedna borba drukčije vrste, meč koji bi mogao promijeniti njegov život: u nedjelju (28.10.) Ukrajinci biraju novi parlament, a Kličkova stranka UDAR slovi kao jedan od favorita. UDAR je kratica za Ukrajinski demokratski savez za reforme, a igra s doslovnim značenjem kratice je naravno svjesna asocijacija na sportsku karijeru osnivača i prvog čovjeka stranke.

Od sportskog do političkog trona?

Put sina jednog sovjetskog vojnog časnika i jedne učiteljice do svjetskog boksačkog trona je bio dug. Vitali Kličko je rođen 1971. godine u centralnoazijskoj Republici Kirgistanu. Boksačke rukavice je prvi put navukao s 13 godina. Prvo se okušao kao kick-boksač, otišao u SAD i više puta osvojao titulu svjetskog prvaka. Tek nakon toga je počela njegova karijera profesionalnog boksača. 1996. godine je sa svojim mlađim bratom Vladimirom preselio u Njemačku odakle su se i jedan i drugi vinuli u vrh svjetske boksačke scene. Svoj san da zajedno dođu u posjed svih važnih šampionskih pojaseva u teškoj kategoriji su ostvarili 2008.

"Politika - dobra, sport - odličan - kao kod pravog Klička." Ovaj propagandni slogan u reklami za jedan njemački bulevarski list je, međutim, pomalo pretenciozan. Vitali Kličko se do sada, naime, ne može pohvaliti nikakvim velikim političkim uspjesima. Svoj interes za politiku obznanio je još 2004. godine kada je za vrijeme "Narančaste revolucije" stao na stranu prozapadno orjentiranog ukrajinskog predsjedničkog kandidata Viktora Juščenka i kasnije postao njegov savjetnik. Svojim pokušajima da kao čelnik jedne stranačke koalicije uđe u ukrajinski parlament je propao, kao i njegov pokušaj da postane gradonačelnik Kijeva. Uspjelo mu je samo ući s jednom frakcijom u gradsko vijeće.

Sada bi konačno mogao ostvariti i prvi veliki politički uspjeh. 2010. godine je ime svoje malo poznate stranke Nova zemlja promijenio u UDAR - nakon toga mu se popularnost u Ukrajini utrostručila. Birače pokušava privući s jednostavnom porukom: "Vrijeme je za UDAR", a svoju stranku vidi kao stranku "desnog centra". Ankete da mnoge sljedbenike Kličko nalazi u redovima mlađih birača u gradskim sredinama. Prema najnovijim ispitivanjima javnog mnijenja Kličkova stranka je s 15 posto odmah iza drugog najjačeg političkog tabora u zemlji, stranke Domovina bivše premijerke Julie Timoščenko koja trenutno sjedi u zatvoru. Vladajuća Stranka regija trenutno prema anketama iza sebe ima 23 posto biračkog tijela. 

Napeti odnosi s oporbom

Analitičari poput Winfrieda Schneider-Detersa vide ključ Kličkove popularnosti u čežnji za novim licima u političkom životu zemlje. U Kličku, smatra bivši šef ureda Zaklade Friedricha Eberta u Kijevu, ljudi vide alternativu političarima staroga kova kojima su mnogi Ukrajinci razočarani. On, međutim, ukazuje na sumnje u to koliko je Kličkova stranka stvarno "nova": na izbornoj listi UDARA stoje imena nekih poznatih političara koji su bili na vlasti još kad je Juščenko bio predsjednik.

Činjenica da je Kličko svoje milijune u inozemstvu zaradio doslovno vlastitim rukama također igra važnu ulogu u predizbornoj kampanji, smatra Schneider-Deters. U zemlji kao što je Ukrajina gdje političari uglavnom slove kao korumpirani soj, Kličko uživa ugled "čistunca". Njemački analitičar ga uspoređuje s Arnoldom Schwarzeneggerom koji je bio guverner Kalifornije: "Kad Amerikanci mogu izabrati glumca za jednu čelnu političku funkciju, zašto Ukrajinci ne bi jednog sportaša?"

Onaj tko zaviri u Kličkov izborni program pronaći će tamo općenite rečenice o "suzbijanju korupcije" ili "europskom standardu života". Nema nikakvih navoda o mogućem pristupu Ukrajine Europskoj uniji ili približavanju Rusiji. Kličko želi zadovoljiti sve, kritizirao ga je jedan kijevski kolumnist. Sam boksač s političkim ambicijama svoj cilj vidi u skidanju Janukoviča s vlasti. Sam sigurno neće moći pobijediti Janukoviča i njegovu stranku, a problem je što je njegov odnos s koalicijom Ujedinjena oporba prilično napet. Kličko je, naime, odbio pristupiti koaliciji kojom dominira stranka Julije Timošenko. Odbio je i ponudu da potpiše koalicijski ugovor prije izbora.