"Bog poživio cara Rusije - i njegovog nasljednika!"
28. veljače 2008Ali isto tako, ima zemalja u kojoj je očito daleko do takve demokratske tradicije. Tako je Ruska pravoslavna crkva i prije nekakvih izbora, gotovo refleksno požurila sa blagoslovom Putinovog prijestolonasljednika, Dimitrija Medvedeva.
"Neka Vam svjetlo zvijezde Betlehema osvjetli životni put i bude vaš putokaz!" - pozdrav je koji je moskovski patrijarh i čelnik Ruske pravoslavne crkve Aleksej II pozdravio Dimitrija Medvedeva koji je prisustvovao Božićnoj misi. To zapravo nije niti prvi put da je patrijarh stao iza odluke državnog poglavara - pa makar i ona bila napuštanje položaja predsjednika: "Ako dođe do toga da Vladimir Putin, pod novim predsjednikom bude predsjednik vlade, to će biti na dobrobit Rusije. (...) Za njega zacjelo nije lako učiniti taj korak, ali mislim da će ga na to potaknuti nesebična ljubav za Rusiju."
Crkva služi Ocu nacije
Za Vladimira Ojvina, zagovornika ljudskih prava i poznavaoca crkvenih poslova, u tim riječima nema nikakvih iznenađenja. Već je i Staljin zapravo ostavio pravoslavnu crkvu na miru sve dok ona hvali državnu politiku. Toj sovjetskoj tradiciji je crkva ostala vjerna do danas: "Današnji zadatak crkve jest legitimirati vlast. Slično kao i u kasno doba carstva. Predsjednik je tu dobrohotan, ali strog otac nacije, blagoslovljen, izabran i bez mane i nedostataka."
Zapravo ne igra nikakvu ulogu da li je istina da je Putina njegova majka odgojila u duhu vjere, da li se crkve sjetio mnogo kasnije ili je jednostavno samo pragmatičan. Radi se samo o simbolima. Raskoš Ruske pravoslavne crkve baš kao i njena predodžba o moralu - sve su to za Kremlj tek komadići mozaika u cjelovitoj slici uskrsle velesile Rusije. Ona je krak u lancu koji povezuje prošla vremena carske Rusije i današnjih dana. Ukratko: to je okvir politike koju vodi Kremlj, smatra glavni urednik radija Eho Moskve, Aleksej Venediktov: "Služi kao ukras za Kremlj, sada i Medvedevu. To je dio tradicije. To je nešto kao umjetničko klizanje - i tamo ima određenih figura koje su obavezne. Čak i ako vam one nisu drage, one se moraju izvesti. Mora se držati stav pa se zato i drži."
Crkva uživa u pažnji posvećenoj političarima
Zapravo i statistike govore da je mnogo više riječ o simbolima nego o pravom utjecaju: teoretski, 80% Rusa se smatra vjernicima ruske pravoslavne vjere ali jedva da 5% doista prakticira vjerske obaveze. To je jasno i ruskim svećenicima. Mogu se jedino nadati da će dugoročno steći veći utjecaj - a i Crkva ima koristi od takve sprege sa vlasti. Politika je Crkvi vratila nekretnine a dijelom je i na državni trošak renovirala neke od hramova. Među njima je i ogromna crkva Krista Spasitelja usred Moskve. Povrh toga dolazi pažnja javnosti koju sa sobom dovodi pojava Putina i njegovih ljudi: državna televizija ih nadugačko prikazuje u pohodu u crkvu a televizija prenosi i već uobičajeno krštenje podmornica, tenkova, škola i državnih institucija.
Za metropola Kirila, drugog u hijerarhiji Moskovske patrijaršije, isto tako je jasno kako još nema razloga za veliko slavlje: "Mora se još mnogo toga učiniti. Stojimo tek na početku. Stvorili smo infrastrukturu koja se sada mora koristiti za duhovni, ozdravljujući utjecaj na ljude."
Zato Ruska pravoslavna crkva stoji iza Medvedeva. On pak je čak i susretljiviji prema nekim željama crkve nego što je bio i sam Putin - na primjer uvođenje obaveznog vjeronauka u školama. Pritom dolazi i da je supruga Medvedeva angažirana u crkvenoj zajednici i tamo, između ostalog vodi i svjetovni fond za razvoj obrazovanja.
Sve za Boga, cara i domovinu!
Ali čak i da Moskovski patrijarh i stekne veći utjecaj pod novim predsjednikom zemlje, odnos između crkve i države će ostati isti - misli Ojvin: "Patrijarh je dragovoljni pomagač vlasti. To je isto načelo još od bizantinskih vremena." Utoliko je i parola kojoj teži Kremlj isto tako poznata iz starog doba: "Sve za Boga, cara i domovinu!"