Blues radničke klase

Rast cijena hrane, benzinskih i dizelskih goriva, brojka od gotovo 335 tisuća registriranih osoba na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prema podacima za ovogodišnji siječanj svakako su dobar motiv za današnji prosvjed branitelja, seljaka, ribara i ostalih nezadovoljnika, ali nikako i jedini jer motiva za izlazak na ulicu ima kao nikad prije. Za razliku od prosvjeda od prije dva dana pred zagrebačkim Markovim trgom, današnji je prijavljen kako zakon nalaže i organiziran od strane manje poznate Udruge hrvatskih branitelja 1990-1996, a podržan od strane pokreta Stop progonu hrvatskih branitelja. Organizatori obećavaju miran i dostojanstven prosvjed, a nadaju se da neće ponoviti prizori u kojem se prosvjednici i policija dobacuju prometnim znakovima i suzavcem.

Protiv Europske unije

Slučaj vukovarskog branitelja Tihomira Purde bio je samo okidač, ali ne i jedini motiv da se ljude pozove na ulice. Željko Sačić, bivši pomoćnik zapovjednika Specijalne policije, a danas svojevrsni glasnogovornik pokreta, objašnjava što muči braniteljsku populaciju koja je u ranim poslijepodnevnim satima pozvana da se okupi na središnjem zagrebačkom trgu. Tu je ogorčenje zbog gospodarskog pojasa koji nije proglašen, zbog brodogradilišta kojima se brani graditi brodove, zbog trpanja društvenog bogatstva u džepove pojedinaca i ne samo to. „Naši seljaci su bačeni na koljena jer se uvozi hrana od preko dvije i pol milijarde dolara iz Europske unije i drugih zemalja zbog sniženih carina. Ograničavaju se kvote u šećeru, u proizvodnji vina, maslinova ulja. Grupacija ljudi koja organizira ovaj prosvjed Europsku uniju doživljava kao jednog uzurpatora, kao tvorevinu koja ne želi hrvatske građane u Europskoj uniji, već joj je interes samo da dođe do teritorija i prirodnih bogatstava Hrvatske. Za nas je to frustrirajuće, neprihvatljivo i poduzet ćemo sve što je u našoj moći i u okviru demokratskih mogućnosti da budemo protiv ulaska u Europsku uniju.“ Još konkretnije, Sačić govori kako će kada dođe do referenduma o ulasku u EU pozvati građane da zaokruže NE. Od Vlade danas neće zatražiti da odstupi, ali će joj ponuditi mogućnost za častan odlazak, a samim time i raspisivanje prijevremenih izbora. Iako se u isto vrijeme, ali na drugom mjestu okuplja sedamnaest braniteljskih udruga, Sačić tvrdi da ta činjenica ne ide u prilog onima koji govore o raskolu u braniteljskim redovima. „To su samo čelnici braniteljskih udruga, samo predstavnici branitelja koji su financijski vezani uz Vladu jer im Vlada godišnje dodjeljuje 17 do 18 milijuna kuna za raznorazne projekte. Oni već godinama žive na toj apanaži i da ne izgube svoje privilegije moraju biti uz Vladu iako nas mnogi od njih potajno podržavaju.“

Čovjeku je ostalo jedino da uzme štrik i da se objesi

Tomislav Pokrovac, predsjednik Sindikata hrvatskih seljaka, nije mogao ili nije htio otkriti koliko seljaka očekuje na prosvjedu, ali zato nije krio što muči članove njegova sindikata, ali i seljačku populaciju općenito. Prvenstveno namjerava dati podršku braniteljima, ali će progovorit i o onom što tišti hrvatskog seljaka, a to su, prije svega, poticaji. Pokrovac podsjeća da su prošlogodišnji poticaji za pšenicu, kukuruz i ostale osnovne poljoprivredne kulture obećani u iznosu od 2.250 kuna po hektaru. No, kaže da ih je država izigrala i obećanu svotu opteretila raznoraznim davanjima tako da seljaci na ruke očekuju negdje oko 1.700 kuna. Upozorava i na nedostatak strategije razvoja sela i poljoprivrede, a nije došao ni obećani povrat kapitalnih ulaganja u iznosu od 30 do 40 posto. „Banke sjedaju na račune, sjedaju na kuće, na farme. Čovjeku je ostalo jedino da uzme štrik i da se objesi. Ljudi dolaze u situaciju da više ne mogu servisirati svoje osnovne životne potrebe poput struje, vode, plina, telefona.“ No, što dalje? Pokrovac kaže da su Vladi dali ultimatum do 28. ovog mjeseca u kojem od nadležnih traže da se uhvate u koštac s problemima seljaka, a u suprotnom će zatražiti da Vlada odstupi. No, ako do toga ne dođe? Ne otkriva strategiju, već samo kaže da će biti svega i svačega, a vladajuće upozorava da nije pametno olako shvaćati nezadovoljstvo građana poput onog iskazanog pred Markovim trgom. „Njima je to bilo smiješno kao što je bilo smiješno Gadafiju i ostalima. Dalje neću komentirati.“

Hrvatska neće postati Grčka

Političkog analitičara Višeslava Raosa pitamo trebaju li se vladajući zaista plašiti grčkog, libijskog ili nekog drugog sličnog scenarija? „Hrvatska vlada ne bi trebala strahovati da ću ju netko srušiti na ulici, ali je ovo svakako zabrinjavajuće za njih, njihov rad i za njihov dovršetak mandata u zakonskom roku. Dakle, ovo je nešto što Vlada ne može ignorirati na ovaj ili onaj način. Znamo da vladajuća stranka u braniteljima ima biračko tijelo i zato je svaki braniteljski prosvjed direktno udarac na vladajuću stranku.“ Ulični okršaji sa snagama reda mogli su se često viđati u njemačkim, grčkim, talijanskim ili francuskim gradovima, ali rijetko ili nikako na ulicama hrvatskog glavnog grada. No, ispad od prije dva dana još uvijek ne treba zabrinjavati jer nije bio masovan, nije bilo polupanih izloga, objašnjava Raos i dodaje da je nezadovoljstvo braniteljske populacije za vladajuće krajnje neugodna činjenica, ali teško da će ono dobiti neku značajniju političku dimenziju. „Ne možemo jasno reći da braniteljske udruge imaju jasan profil i viziju. Branitelji reagiraju na događaje za koje smatraju da štete njihovoj populaciji, da ruši njihov ponos ili prava, ali nemaju jasno političku viziju zbog čega je apsurdno govoriti o nekakvoj mogućoj stranci branitelja.“ A gdje su tu sindikati? Nema ih jer su vođe sindikalnih središnjica današnji prosvjed ignorirali smatrajući da probleme još uvijek valja rješavati za zelenim stolom. Raosa takav scenarij ne iznenađuje. „Gdje se najviše otpuštalo? U privatnom sektoru. Kad govorimo gdje se ljudima ne plaćaju plaće i doprinosi, opet govorimo o privatnom sektoru. Dakle, sindikati koliko god da su jaki, ograničeni su na javni sektor gdje nije bilo toliko otpuštanja, gdje se ljudi ne osjećaju nesigurno i ne mogu se možda poistovjetiti s ovim prosvjedima.“, zaključuje naš sugovornik.

Autor: Goran Prokopec

Odg.ured: Željka Telišman