Bliži li se kraju era premijera Borisova?
10. srpnja 2021Kad bi se kvaliteta demokracije mjerila brojem apsolviranih izbora, Bugarska bi izvrsno kotirala na toj listi. U nedjelju (11.7.) ponovno se bira parlament, nakon što travanjski izbori nisu rezultirali formiranjem vladajuće koalicije. U rujnu Bugari biraju i predsjednika.
Prije nekoliko dana su održani i lokalni izbori u Blagoevgradu na jugozapadu zemlje, a oporba se nada da su oni bili vjesnik promjena. Naime, tamo će novi gradonačelnik biti Ilko Stojanov iz protestne stranke „Postoji takav narod“ koju predvodi televizijski voditelj i zabavljač Stanislav „Slavi“ Trifonov.
Ta stranka je, iako nedavno utemeljena, u travnju osvojila 17,4 posto glasova i tako pomrsila račune konzervativnoj stranci GERB dugogodišnjeg premijera Bojka Borisova. U parlament su ušli i „Demokratska Bugarska" (9,3%) i „Uspravi se! Mafija van!" (4,6%). Oni su profitirali od masovnih prosvjeda prošlog ljeta, kada su građani predbacivali Borisovu korupciju i veze s mafijom. No, nitko nije uspio formirati većinu, pa se zato izbori ponavljaju.
„U igri je ni manje ni više nego pitanje kako se može provesti promjena vlasti nakon skoro dvanaestogodišnje vladavine premijera Borisova“, kaže nam Vesela Černeva, direktorica Europskog vijeća za međunarodne odnose u Sofiji.
„Radi se o prelasku iz Borisovljeve stabilokracije – vladavine obilježene ekonomskom i vanjskopolitičkom stabilnošću, ali i korupcijom i zlouporabom moći – na reformsku vladu“, dodaje Černeva.
Izbori u znaku protesta
U Bugarskoj u kampanji skoro nikakvu ulogu ne igra poražavajuća situacija s cijepljenjem protiv korone, gdje je ta zemlja na samom začelju EU-a. U fokusu su teme poput korupcije, reforme pravosuđa, zaštite okoliša, kao i nepostojanje državnog plana kako i gdje da se iskoristi novac iz fonda EU-a za jačanje ekonomije nakon pandemije.
Vanjskopolitički se opet priča o ruskom utjecaju, ali i o identitetu, jeziku i navodnoj „krađi povijesti“ od strane Makedonaca. Službena Sofija i dalje blokira početak pregovora susjedne zemlje s EU-om. Rješenje tih tema je odgođeno za vrijeme nakon izbora.
„Izbori su kompletno u znaku prosvjeda protiv Borisova", kaže Parvan Simeonov, direktor bugarske podružnice instituta za istraživanje javnog mnijenja Gallup.
Prije godinu dana su izbili masovni protesti u Sofiji i drugim gradovima. Građani su tražili ostavke Borisova i njegovog tužitelja Ivana Geševa, prebacujući im korupciju, političku bahatost i podrivanje pravne države.
Predsjednik Bugarske Rumen Radev – stari politički protivnik Bojka Borisova – isposlovao je da zemlju nakon travanjskih izbora vodi prijelazna vlada koja od tada pronalazi dokaze za korupciju bivše vlasti. Navodno su samo za razne popravke u akumulacijskim jezerima stotine milijuna eura nestale u nepoznatom smjeru.
Prijelazni ministar unutarnjih poslova Bojko Raškov tvrdi da je protestni pokret bio prisluškivan, i to po naredbi samog Geševa. Kao povod iskorištena je navodna sumnja da se protestima planira „prevrat".
Omladina se zainteresirala za politiku
Predstavnici prosvjednika stoga traže da se formira istražni odbor, možda i pokrene sudski proces protiv Borisova. „Najvažniji čimbenik izbora jesu upravo protesti, prepuni emocijama, i visok stupanj politizacije prvenstveno mladih ljudi, odnosno pokreta koji je iz toga proizišao", dodaje Parvan Simeonov.
Iako on smatra da je duh vremena na strani novih, protestnih stranaka, i očekuje da će birači žestoko kazniti i Borisovljeve konzervativce i socijaliste, Parvan Simeonov kaže da je „nejasno" mogu li protestne stranke iznjedriti parlamentarnu većinu i rezultirati formiranjem funkcionalne vlade.
„Borisova ne treba otpisivati! Već je 2013. bio u sličnoj situaciji, pa je godinu dana kasnije ponovno bio u sedlu. Njegova stranka GERB je proteklih godina praktički bila državna stranka, i još je jaka na lokalnoj razini, u državnoj upravi i privredi“, dodaje Simeonov.
Čak i ako Borisov definitivno ode u političku mirovinu, Vesela Černeva ne očekuje odmah med i mlijeko u Bugarskoj. „Prelazak u post-Borisov-eru bit će obilježeno nestabilnošću i promjenama većine u parlamentu. Nakon dvanaest godina Borisova, to je nužno kako bi se pokrenulo reforme."