Bliskoistočni sportski svijet (bez) žena
10. ožujka 2008Stabilna oaza u moru nestabilnosti
U "sendviču" između dva krizna žarišta (palestinska područja na zapadu i Iran na istoku), jordanski kralj je kao veliki obožavatelj sporta uspio "nagovoriti" IOC da o ulozi žena u sportu priča upravo na Mrtvom moru. Domaćin skupa, jordanski princ Faisal (ujedno i šef Olimpijskog odbora u Jordanu) naglašava kako se ne radi "samo" o sportu: "Mi smo htjeli dokazati da možemo privući svijet u našu zemlju. Naša je regija na glasu kao nestabilna regija. Želimo pokazati da se trudimo oko mira, a taj trud je organizacija ove konferencije. Sudionicima skupa želimo omogućiti uvid u arapsku kulturu, možda će to pomoći da naši gost promijene mišljenje o arapskom svijetu. A to bi za Jordan bilo jako važno."
Realno govoreći je zanimanje jordanske javnosti za konferenciju IOC-a puno manje nego za jednu utakmicu domaće nogometne lige. Znači jako malo. Jordan doduše šalje svoje momčadi na Olimpijske igre (čak i na zimske!), i to u mješovitom sastavu, i muškarce i žene. No, za stanovnike te zemlje zbivanja na Olimpijadi nisu pretjerano relevantna, njih se ne prati tako intenzivno kao u Europi. Vrhunski sport u toj arapskoj državi je "hobi" najbogatijih 10.000 ljudi.
O neugodnim se stvarima šuti
Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora za ulogu žena u sportu u Amanu dodjeljen je ženi angolanskog predsjednika, Ani Pauli dos Santos za njezin angažman oko osoba s invaliditetom, koje se bave sportom u toj zemlji punoj "posijanih" nagaznih mina.
IOC na konferenciji na Mrtvom moru slijedi jasan cilj: Olimpijski odbor želi "otvoriti" sport ženama i želi u (sportskoj) praksi provesti ravnopravnost spolova. O neugodnim se temama ipak ne priča ni u Jordanu. Znakovito je da se nijednom jedinom rječju ne spominje posljednji potez predsjednika IOC-a, Jacquea Roggea: on je odbacio ideju o tome da i skijaški skokovi za žene budu službena disciplina na sljedećim Olimpijskim igrama u Vancouveru.