Bivši njemački general: 'NATO griješi u odnosu prema Rusiji'

Deutsche Welle: Gospodine Kujat, NATO želi na sastanku na vrhu koji se održava ovaj tjedan razmisliti o novoj strategiji prema Rusiji. Kako bi ona, po Vašem mišljenju, trebala izgledati?

Harald Kujat: NATO se želi bolje pripremiti za konvencionalnu obranu. Konvencionalne sposobnosti trebaju biti pojačane. To je rezultat ukrajinske krize. Posebice baltičke zemlje, ali i Poljska, strahuju da bi iskre takoreći mogle preskočiti (granicu) i da bi i oni sami bili ugroženi. Većina država, posebice Njemačka, Francuska i Velika Britanija nisu svoje sigurnosne snage samo dramatično razoružale, nego su ih promijenile i strukturalno i kada je riječ o naoružanju - dakle u smjeru sposobnosti prevladavanja kriza i sukoba uz istodobno reduciranje sposobnosti za konvencionalnu i kolektivnu obranu. To je prepoznato kao problem i trebalo bi biti promijenjeno.

NATO kaže da u ukrajinskom sukobu ne igra vojnu ulogu. Bi li on onda bio u stanju obraniti svoje istočne članice, baltičke zemlje, u slučaju da ih Rusija ugrozi?

Problem je vrijeme potrebno za reakciju. S obzirom na promjene, NATO treba znatno više vremena da bi u Poljskoj ili baltičkim zemljama izgradio čvrstu liniju obrane. Razlog tome su i geografski uvjeti. Tu bi Rusija jednostavno bila u boljoj situaciji. Zbog toga također i ove države traže permanentno razmještanje postrojba NATO-a na njihovom teritoriju kako bi skratile vrijeme potrebno za reakciju. Međutim neke članice NATO-a su protiv toga. Očito je da bi sada postrojbe za brzo djelovanje trebale biti u stanju reagirati više nego do sada i u kratkom vremenu u najmanju ruku pokazati svoju spremnost. To bi, naravno, bio veliki faktor zastrašivanja i doprinio bi sigurnosti tih zemalja.

Je li ipak dovoljno da se tim zemljama osigura željena zaštita ako se tamo samo smještaju materijal i oružje, ali se ne raspoređuju stalne snage?

Materijal u najgorem slučaju treba puno vremena. Vojno osoblje se može relativno brzo premjestiti, ali materijal ipak ne. Time NATO-Response-Force treba biti u stanju reagirati u kratkom vremenu. Bila bi i prednost da ovdje stupe na scenu međunarodne postrojbe, to znači da bude involviran NATO u cijelosti. Naravno, uvijek se mora misliti na to da onda u ovim zemljama moraju biti raspoređene dodatne snage NATO-a. Ali i Rusija treba određeno vrijeme kako bi uopće bila sposobna za napad. Kada postoji djelotvoran sustav ranog upozoravanja, onda se to može apsolutno izbalansirati.

Odnos između NATO-a i Rusije je do sada bio utemeljen na osnovnim načelima "NATO-Rusija-Temeljni akt". On zabranjuje, tako glasi aktualno tumačenje, stalno razmještanje velikih postrojba NATO-a u istočnim zemljama članicama. Nije li došlo vrijeme da se to revidira ili da se to okonča?

Temeljni akt je temelj za tzv. strateško partnerstvo između NATO-a i Rusije. To strateško partnerstvo se ogleda u Vijeću NATO-Rusija, koje zasjeda na sasvim različitim razinama. Na vojnom razini s glavnim zapovjednicima NATO-a i Rusije, na razini diplomatskih predstavnika, na političkoj razini ministara obrane te na razini ministara vanjskih poslova, pa čak i šefova država i vlada. To je dakle krajnje djelotvorno sredstvo u cilju sprečavanja i prevladavanja sukoba. Nažalost, ovaj vrlo dobar instrument uopće nije iskorišten od strane NATO-a. Time se moglo, vjerujem, mnogo doprinijeti smirivanju i stabiliziranju stanja u Ukrajini. Taj odlomak na koji se sada poziva u Temeljnom aktu je jednostrano tumačenje NATO-a. Ovdje se navodi kako NATO ne namjerava izvršiti veliko razmještanje snaga. To je jednostrano objašnjenje! I ono se naravno u svako doba može ponovo povući, ali ja mislim da bi bila velika greška to i učiniti. Jer vrijednost strateškog partnerstva između NATO-a i Rusije je mnogo veća, nego vrijednost koja bi se mogla postići ako bi se razmjestile postrojbe na Baltiku. To bi prije bila eskalacija ili pogoršanje odnosa.

Ne, riječ je o tome da se suradnja između NATO-a i Rusije poboljša te da se bude spremno riješiti sukobe i krize. To je cijeli instrumentarij koji stoji na raspolaganju i koji je zapravo jedinstven nakon Hladnog rata. Bilo bi šteta ako bi se to upropastilo.

Ovo strateško partnerstvo je naravno posljednjih godina poljuljano zbog ponašanja Rusije na Krimu ili sada na istoku Ukrajine. Glavni tajnik NATO-a i glavni zapovjednik NATO-a za Europu su rekli da Rusija više nije partner, već prije prijetnja, protivnik. Dijelite li ovo mišljenje?

Ne, uopće ne. Ove izjave ne doprinose deeskalaciji situacije, već eskalaciji. Ono sa čim mi sada imamo posla je regionalna, ograničena kriza. Postoje interesi na strani Rusije i postoje interesi na strani zemalja članica NATO-a. NATO kao takav uopće nema interese. Upravo ovdje Temeljni akt kaže da uvijek kada i ako su ugroženi sigurnost ili sigurnosni interesi obje strane, onda partneri sjedaju skupa i traže najbolji način za rješenje sukoba. To NATO do sada nije učinio. To nije učinio ni 2008. godine kada je došlo do sukoba između Rusije i Gruzije. On doduše nije prekinuo zajedničku suradnju, on je prekinuo skroz ili privremeno praktične programe. To je greška! Ako je uspostavljen instrument za rješavanje krize, onda bi bilo smisleno da se, kada dođe do takve situacije, taj instrument iskoristiti. Bojim se da se mi ovdje sve više i više uvlačimo u situaciju koju su, usput rečeno stvorile izjave s obje strane, koja zaoštrava stanje i s kojom se i kriza stalno zaoštrava. To ne može biti u našem interesu.

U ovom trenutku vidim i premalo političara koji kažu: Zastanimo jedan trenutak. Ne dozvolimo da se stvari dodatno zaoštre. Rusija se uvukla u jednu situaciju koja je u principu slijepa ulica. Ali i Zapad, jer sankcije ne vode nikuda. Ovo je zapravo posljednja mogućnost da se još dođe do zajedničkog rješenja, ali za to se mora sjesti za zajednički stol.

Bi li po Vašem mišljenju bilo bolje da paralelno sa summitom NATO-a ili nakon njega održi sastanak Vijeća NATO-Rusija i da se o tome razgovara? Planiran je sastanak Komisije NATO-Ukrajina, ali ne i Vijeća NATO-Rusija.

Da, to je u osnovi greška. Ali tako kratkoročno to sada ne bi imalo izgleda za uspjeh. To se moralo dugoročno pripremiti. Najprije su morali razgovarati ministri vanjskih poslova, a onda bi se to prebacilo na razinu šefova država i vlada. Zaista je šteta to da je NATO ovdje zakazao na tako eklatantan način.

Bivši general Harald Kujat (72) bio je, kao glavni inspektor Bundeswehra, od 2000. do 2002. godine najviše pozicionirani časnik njemačke vojske i savjetnik crveno-zelene savezne vlade. Od 2002. do 2005. godine je bio na čelu Vojne komisije NATO-a, najvišeg vojnog savjetodavnog tijela Sjevernoatlantskog saveza.

Temeljnim aktom NATO-Rusija iz 1997. godine je osnovano strateško partnerstvo i okončano formalno neprijateljstvo između ugovornih strana. Temeljni akt predviđa stvaranje nepodijeljene Europe. On je bio preduvjet za prijam novih zemalja članica s istoka Europe 1999. godine u NATO.