Bivši gradonačelnik Sylta je bio „Krvnik iz Varšave“

Današnji gradonačelnik Sylta, Nikolas Häckerl je bio vidljivo potresen dok je u Varšavi, u četvrti Wola držao govor pred spomenikom 50.000 civilnih žrtava za vrijeme Varšavskog ustanka. Ovog ponedjeljka je došlo više stotina građana kako bi čuli Nijemca koji sad sjedi na istoj fotelji gradonačelnika u Syltu gdje se, nakon rata smjestio general SS-a, Heinz Reinefarth.

To ime se u Varšavi još pamti. Reinefarth, ili „Krvnik Varšave" je zapovijedao njemačkim jedinicama čija je zadaća bila gušenje Varšavskog ustanka. Svim sredstvima: on je osobno vodio jedinice koje su masovno likvidirale civile na ulicama četvrti Wola. U Poljskoj se znalo i kako je on nakon rata postigao lijepu karijeru i postao gradonačelnikom omiljenog turističkog odredišta, otoka Sylta.

Naravno da je i tadašnja Varšava tražila njegovo izručenje, ali nikad nije bio izručen. Niti u Njemačkoj nikad nije imao problema sa pravosuđem zbog užasnih zločina. Današnji gradonačelnik kojem su tek 45 godina je „zaprepašten" zbog toga. „Ja se osobno sramim zbog toga i borim se ostati pri sebi kad to pogledam. I to kao gradonačelnik i kao čovjek," izjavio je Häckerl na 75. obljetnici Varšavskog ustanka. Zato je jedino u stanju „ponizno moliti za oproštenje i pomirenje naših društava koja je povezala sudbina."

Znalo se – i nije se znalo

U Varšavskom ustanku je sudjelovalo oko 50 tisuća boraca. Mnogi su bili veoma mladi, jedva da je tko imao vojnu obuku, od oružja je tu bilo što se uspjelo oteti. Nadali su se pomoći, bilo avionima sa Zapada ili od Crvene armije koja je bila na pragu Varšave. Ali nitko nije došao: Ustanak je krvavo ugušen, gotovo 200 tisuća ljudi je izgubilo živote.

Na Syltu se dugo nije – i jest znalo, tko je to zapravo njihov gradonačelnik. Sve dok tamošnja pastorica evangeličke crkve, Anja Lochner nije dobila e-mail iz Poljske 2013. godine i u kojem su je pitali, zna li tko je bio njihov bivši gradonačelnik Reinefarth? I može li nešto učiniti za pomirenje?

I sama pastorica kaže kako je doduše „nešto čula" o njegovom ratnom dobu, ali nije znala mnogo. „Dok sam bila na Syltu, o tome se nigdje i nikad nije razgovaralo. Ali kad sam dobila e-mail, pokušala sam odmah saznati više jer me je zaprepastilo što se dogodilo i istovremeno sam bila zaprepaštena da se o tome ovdje uopće nije govorilo."

Za suočavanje samog zločinca sa njegovom prošlošću je bilo prekasno: Reinefarth je mirno preminuo u svom krevetu u Syltu 1979. Ali je pastorica uspjela natjerati grad da se suoči sa prošlošću tog crnog gradonačelnika tako da je Gradska vijećnica doista formirala radnu skupinu koja će se time baviti.

„U sramoti se klanjamo njegovim žrtvama"

No među stanovništvom je bilo i drugih mišljenja: „Isprva je bilo velikog protivljenja da se uopće bavimo tom temom jer se strahovalo da će to dovesti do sukoba. Reinefarth je nakon rata tu u općini Westerland ostavio svoj trag koji se smatrao pozitivnim. Bio je uspješan, ugledan, poznat. Mnogi su još živi koji su imali posla s njim. Živi i njegova obitelj."

Prije pet godina je onda na fasadu Gradske vijećnice u Syltu postavljena spomen-ploča žrtvama Varšavskog ustanka (na naslovnoj slici) koju je u Varšavi sad spomenuo i novi gradonačelnik. Na njoj piše: „Heinz Reinefarth, od 1951. do 1963. gradonačelnik općine Westerland je bio zapovjednik borbene skupine suodgovorne za taj zločin. U sramoti se klanjamo njegovim žrtvama i nadamo se pomirenju."

Tu ploču je dala postaviti tadašnja gradonačelnica Sylta, Petra Reiber koja je prva našla odvažnosti otputovati u Varšavu i u četvrti Wola zamoliti za oprost njenog prethodnika.

„Ja sam im oprostila"

Wanda Traczyk-Stawska je jedna od od oko tisuću boraca Varšavskog ustanka koja je još na životu. Ona je „sretna da jedno izaslanstvo iz Njemačke u Varšavi obilježava pokolj u četvrti Wola". Ona cijeni napor građana Sylta da se suoče sa svojom prošlošću i time pokušavaju shvatiti, kamo vodi fašizam.

U razgovoru za DW, gospođa Traczyk-Stawska nam kaže kako je ona osobno oprostila počiniteljima. „Oni su ubijali, ali i ja sam postala vojnikinja da bi ubijala njih." Ona je bila članica izviđačke organizacije „Sivi redovi" koja se masovno priključila Ustanku. Ona je bila kurirka koja je nosila poruke iz zapovjedništva borcima na položajima, ali pred kraj je i sama prihvatila pušku i borila se protiv Nijemaca. Nakon toga je, zajedno sa oko 3.000 stanovnika Varšave dospjela u zarobljeništvo.

Danas su joj 92 godine i još jednom upozorava na opasnost povratka fašizma. „Dok žive ljudi koji se još sjećaju fašizma, dokle se možemo opirati širenju fašističkih sklonosti", kaže nam veteranka Varšavskog ustanka.