Bitcoin u procijepu između zlatne groznice i razočaranja
1. studenoga 2018
Digitalna valuta bitcoin je izrasla u jedan od najznačajnijih suvremenih ekonomskih fenomena. Nevjerojatan rast vrijednosti u posljednjih nekoliko godina potakao je širom svijeta maštanja o brzoj zaradi velikog novca, a velike oscilacije kursa tokom ove godine, i na kraju njegov pad probudili su strahove od velikog kraha i pucanja špekulativnog mjehura od sapunice. No kompjuterski i financijski stručnjaci u tehnologiji koja stoji iza bitcoina vide rješenje brojnih sigurnosnih problema.
Temelj ove digitalne ili kriptičke valute bio je postavljen prije deset godina. Tada se u javnosti pojavio jedan spis, potpisan pseudonimom Satoshi Nakamoto, u kojem su opisana načela funkcioniranja autonomnog digitalnog novca. Radilo se o revolucionarnoj ideji novca bez kontrole neke središnje banke i bez nacionalnih granica.
Za uspostavu povjerenja u valutu kao i za njenu sigurnost trebao je jamčiti sustav s nazivom 'blockchain'. Grubo rečeno radi se o procesu unutar kojeg se sve transakcije registriraju u nizu jedna za drugom – ukoliko bi netko pokušao naknadno intervenirati u taj lanac paketa s podacima, to bi odmah postalo vidljivim, jer postoji veliki broj kopija i sve je vrlo transparentno.
Jedinice bitcoina se generiraju vrlo kompliciranim matematičkim postupcima na kompjutorima. Njihov mogući broj je ograničen, i što dalje netko dođe, to je složeniji proces "stvaranja" valute.
Misteriozni Satoshi Nakamoto
Link ka Satoshi-manifestu objavljen je 1.11.2008., a dva mjeseca kasnije je na raspolaganju bio i program za realizaciju. Bilo je to vrijeme velikih turbulencija na svjetskom financijskom tržištu: slom velike američke banke Lehman Brothers pod pritiskom trulih kredita za nekretnine na američkom tržištu doveo je do globalne financijske i ekonomske krize. I onda se niotkuda odjednom pojavio bitcoin kao rješenje.
"Satoshi Nakamotu" se pripisuje vlasništvo na oko milijun bitcoina – prema sadašnjem kursu taj paket vrijedi oko 5,6 milijardi eura. No dosada to bogatstvo nitko nije ni dodirnuo. Tko ili što se iza tog pseudonima krije postalo je jedna on najvećih suvremenih zagonetki. "Satoshi" je od početka sa svojim istomišljenicima i suborcima kominicirao isključivo elektronskim putem, sve dok prije nekoliko godina nije sasvim prekinuo komunikaciju.
Brojna su nagađanja, tko je u stvari Satoshi Nakamoto. Tako je američki magazin Newsweek 2014. objavio članak u kojem se tvrdi kako se tu radi o jednom penzioniranom kalifornijskom inženjeru koji se ranije doista tako zvao. No on je sve zanijekao.
Onda se 2016. činilo kao da je tajna razjašnjena: australski poduzetnik Craig Wright, inače dobro poznat na bitcoin sceni, je izjavio kako je on Satoshi, i to je pokušao dokazati takozvanim kripto-ključem izumitelja. No vrlo brzo su drugi stručnjaci izrazili sumnju u njegove tvrdnje. Wright je najavio da će sve sumnje otkloniti time što će izvršiti neke transakcije na izvornom Sutoshijevom paketu bitcoina, ali se kratko nakon te najave povukao ne ostvarivši ju. Time pitanje tko je Satosji Nakamoto, i dalje ostaje bez odgovora.
Od darkneta do interneta
Bitcoin se kao valuta vrlo polako širio. U početku je to prije svega bilo eksperimentalno područje za kompjuterske stručnjake. Legendarna je priča o programeru koji je jednu pizzu dostavljaču pokušao platiti s 10.000 bitcoina. Na vrhuncu euforije oko vrijednosti bitcoina krajem 2017. taj bi paket vrijedio 170 milijuna eura, a i po trenutnom kursu to je još uvijek oko 56 milijuna eura.
Među prvima koji su prepoznali korist anonimne digitalne valute su bili internetski kriminalci. Na podzemnom darknetskom tržištu se već vrlo brzo moglo bitcoinima plaćati ilegalno oružje ili droga.
Od samog početka je kurs bitcoina bio podložan velikim oscilacijama. Najprije se radilo o usponima i padovima od nekoliko desetina eura, ubrzo se počelo raditi o stotinama i tisućama eura. Pažnja javnosti i činjenica da je količina bitcoina koji se uopće mogu generirati ograničena na 21 milijun doveli su prošle godine do upravo nevjerojatnih uspona vrijednosti.
Katastrofanla ekološka bilanca
Jedna od konzekvencija je bila i to da je proizvođač kompjuterskih grafičkih karata Nvidia neko vrijeme imao problem s isporukom nekih modela koji su se pokazali posebno efikasnima u "proizvodnji" bitcoina. A hakeri, koji su inače tajno koristili tuđe kompjutere za slanje gomile spam-mailova, bili su prešli na tajno generiranje bitcoina. To je hakiranim vlasnicima kompjutera moglo priskrbiti i znatno veće račune za struju, jer proizvodnja bitcoina u međuvremenu treba ogromne računalne resurse i za to troši zapanjujuće količine električne energije.
Za proizvodnju jednog bitcoina po načelu ograničenja koje je uspostavio Satoshi Nakamoto danas su potrebne čitave kompjuterske farme. Na Islandu je zahvaljujući jeftinoj struji iz geotermičkih izvora od toga nastala zasebna industrija. Prema nekim procjenama, računalni procesi u vezi s bitcoinima troše dnevno istu količinu energije kao 12.000 četvoročlanih obitelji u Njemačkoj tokom čitave godine.
A istraživači sa sveučilišta na Havajima su ovih dana objavili studiju po kojoj se u okviru procesa generiranja bitcoina danas u zrak izbacuje jednaka količina ispušnih plinova kao u čitavoj Austriji. Mada se ta studija već našla na udaru kritike, ona se može shvatiti i kao znak upozorenja: na kraju krajeva je sistem bitcoina tako koncipiran da on takoreći svakog dana treba sve veće računalne kapacitete – i time sve više električne energije.
Tehnologija budućnosti
Na ulagače to sve međutim ima malo utjecaja. Mada vrijednost kursa još uvijek jako varira, zlatna groznica nije nestala. Tome pridonosi činjenica da je s jedne strane mogući broj bitcoina ograničen, ali da će, po procjenama stručnjaka, tek za oko 20 godina on biti konačno dosegnut.
No bez obzira na to da li se bitcoin neposredno koristi ili ne, tehnologija i ideja blockchaina na kojoj se ova digitalna valuta zasniva sve je zanimljivija bankama i industriji. Tako je primjerice muzičkoj ili automobilskoj industriji prije svega stalo do mogućnosti zaštite svojih proizvodnih ili distribucijskih procesa. Dok kritičari upozoravaju da je princip ulančavanja suviše glomazan i prespor, zagovarači ideje kažu kako se čitava tehnologija još nalazi u povojima, te da su sadašnji problemi rješivi.
To se uvjerenje u međuvremenu sve više širi: tako je u jednom svom izvještaju investicijska banka Goldman Sachs naglasila kako bi "tehnologija blockchaina mogla revolucionirati način na koji pojedine firme, vlade ili organizacije, pa i pojedinci surađuju". Jer faktički se svaka transakcija može verificirati, a decentralan način funkcioniranja omogućava sasvim nove poslovne modele.
dpa/Andrej Sokolow