Bira se novi šef "Deutsche Post AG"
18. veljače 200846-godišnji Frank Appel izgleda kao da je zalutao u jedan od najvećih logističkih koncerna ove planete. Poznata je anegdota kako ga je portir htio spriječiti da parkira svoj "Volvo" karavan u ne baš najboljem stanju na parkiralište rezervirano za upravu - iako je Appel doista bio novi član upravnog tijela "Deutsche Post AG". I po obrazovanju bi se od direktora pošte moglo očekivati nešto drugo - Appel je diplomirao kemiju i u Zürichu promovirao u području neurobiologije. Ali čim je dobio titulu krenuo je posve drugim smjerom i počeo kod savjetničke tvrtke McKinsey. Jedan od mušterija savjetnika je bila baš Njemačka pošta na čijem je čelu također još jedan bivši "McKinseyevac" - Klaus Zumwinkel.
Prije sedam godina je definitivno prešao kod "Deutsche Post AG" i preuzeo zadaću razvoja koncerna. Appel je možda dobar i kao neurokemičar, ali je Zumwinkel bio i više nego zadovoljan njegovom sposobnošću analize. Redom se isprobao u područjima poput nabave, telekomunikacija da bi na kraju stao na čelo ključnog odjela, logistike koja sa svojih 25 milijardi eura prometa čini osnovu koncerna.
Prijestolonasljednik je učio posao
Zumwinkel ga je očito godinama gradio kao svog nasljednika: obzirom da je posao šefa uprave koncerna koji je još uvijek uvelike u državnim rukama ne samo ekonomski, nego i politički ples po žici, prošle godine mu je Zumwinkel povjerio i posljednje područje koje je do tada obavljao on osobno: managment propisa o regulaciji, što je tek druga riječ za povlačenje konaca prema Berlinu.
Usprkos tome što je "šefov ljubimac" i što mu je i prečesto povjerena nemila dužnost pronaći što se može uštedjeti od troškova, među suradnicima je Appel razmjerno omiljen. Na glasu je kao pošten, stručan i konstruktivan. Zna slušati i radije voli otvorene karte nego zakulisne igre. Povrh toga još dvije rijetke osobine: neobično je strpljiv i oštro dijeli posao od privatnog života. Otac dvoje djece zna da postoji i nešto drugo osim "Deutsche Post AG": nedjelja je za njega i za sve koji za njega rade - svetinja.
I on je prodavao dionice u nesretno vrijeme
Malu sjenku baca avantura koja je već i Zumwinkela natjerala na javnu ispriku: prodaja vlastitih dionica "Deutsche Post" kada je vlada odlučila zajamčiti minimalnu nadnicu za pismonoše. Ta je odluka privatnu konkurenciju bacila na koljena i dionice Pošte odletjele su put neba. No ipak postoji sitna razlika: Zumwinkel je to učinio neposredno nakon odluke Berlina i kada je bilo jasno kako će konkurent PIN na tisuće svojih radnika baciti na ulicu, Appel je to učinio nešto prije novog zakona za kojeg nije mogao znati da će biti donešen - ali je mogao slutiti, kao i mnogi drugi ulagači.