Bilanca slovenskog predsjedanja Europskom unijom

Mala zemlja sa sunčane strane Alpa, ovim motom je nekada Slovenija privlačila turiste. U prvoj polovici 2008. godine mala Slovenija sa dva milijuna stanovnika više nije trebala reklame, jer je predsjedavala Europskom unijom sa gotovo pola milijarde građana i u svojoj zemlji održala brojne sastanke, među ostalim i sastanak na vrhu EU-SAD-a.

Predsjedništvo u pet točaka

Slovenija je svoje Predsjedništvo započela s programom od pet točaka nazivajući ga sinergijom za Europu. Prvo, tu je bio Lisabonski sporazum, gdje je Unija nakon irskog “ne” pala u duboku krizu. Drugo, Slovenija je kao predsjedateljica sa svojim partnerima pokrenula drugi ciklus Lisabonske strategije čiji je cilj osim stvaranje novih radnih mjesta i povećanje gospodarskog rasta i drastična promjena strategije te jačanje malih i srednjih poduzeća, uz poticaj inovacija i sticanja znanja. Treća točka je nastavak promjena u zaštiti klime, no tu su se Slovenija i EU našli u velikim poteškoćama zbog velikog porasta cijena nafte, turbulencija na financijskim tržištima i loše konjukture u SAD-u. Možda najuspješniji dio slovenskog Predsjedništva su zacrtani ciljevi integracije zemalja zapadnog Balkana. Za vrijeme slovenskog Predsjedništva potpisani su Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa preostale dvije države, Srbijom i BiH. Slovenija ipak nije uspjela da Makedonija dobije datum za početak pristupnih pregovora o članstvu u EU. I na kraju posljednja velika točka bilo je poticanje dijaloga među kulturama, vjerskim svjetonazorima i tradicijama u okviru europske godine posvećene međukulturnom dijalogu. U tu svrhu Slovenija je osnovala euro-mediteransko sveučilište u Piranu.

Pregovori s Hrvatskom

Za razliku od Francuske i Njemačke, slovensko Predsjedništvo smatra da unatoč krize oko Reformskog sporazuma "Hrvatska ima izgleda da u dogledno vrijeme postane članicom EU-a", izjavio je slovenski ministar vanjskih poslova Rupel. Međutim, Slovenija nije učinila mnogo tijekom svojeg Predsjedništva da ubrza pristupne pregovore s Hrvatskom. Naprotiv, Ljubljana još uvijek blokira poglavlje o ribarstvu. Znakovito je da su na posljednjoj međuvladinoj konferenciji u lipnju Hrvatska i Turska otvorile zajedno svaka po dva poglavlja, što kod promatrača može ostaviti dojam da ove dvije zemlje napreduju prema članstvu u EU jednakom brzinom.

Pohvale i samohvale – predizborna kampanja?

Nakon pohvala Sloveniji od strane predsjednika Komisije Barrosa i sami slovenski državni i vladin vrh svoje Predsjedništvo unijom smatra uspjehom male zemlje, no to se već može smatrati predizbornom kampanjom: u Sloveniji se 21. rujna 2008. održavaju parlamentarni izbori. Mrlja slovenskog Predsjedništva zasigurno će ostati incident u nuklearki Krško. Zbog slanja pogrešnog formulara iz Slovenije u Bruxelles na nekoliko sati je bila proglašena atomska uzbuna za cijelu Europu. No čak i kod ove teme pojedine članice drže da je taj događaj bio pozitivan jer je pokazao da u EU funkcionira sustav upozorenja građana širom Europe. Ekološki aktivisti poput organizacije Greenpeace pak kritiziraju Sloveniju da se nije dovoljno posvetila ekološkim temama te da je zastupala interese industrije. Slovenija to pak odbacuje navodeći da se radi o rutinskoj pritužbi ekoloških aktivista.

Najveći slovenski problem?

Što je zapravo bio najveći problem Slovenije tijekom predsjedanja Unijom, opisao je jedan slovenski diplomat. “Najveći problem bili su Francuzi, jer se za njih nismo pripremili”. Naime, Francuska je u više od 100 zemalja stavila na raspolaganje svoja diplomatska predstavništva u svijetu Sloveniji koja je predsjedavala Unijom, što je za Slovence s jedne strane bilo praktično, ali je s druge strane Francuzima davalo određenu prednost. Tako je Pariz još za vrijeme slovenskog Predsjedništva vodio glavnu riječ u mnogim stvarima. Predsjednik Sarkozy je najavio Mediteransku uniju. Održavane su konferencije na kojima su Francuzi govorili samo francuski, a Slovenci su rijetko kada mogli pratiti i nastavili na slovenskom, što je rezultiralo da su takve konferencije trajale vrlo kratko. Svim dopisnicima u Bruxellesu koji ne govore francuski slijedi nekoliko teških mjeseci, a jedan slovenski diplomat u šali je dobacio, kako ćemo “svi jedva čekati dan kada će se francusko Predsjedništvo bližiti svojem kraju”. No da li će to zaista biti tako, konstatirat ćemo na kraju godine, kada dođe vrijeme za povlačenje bilance francuskog Predsjedništva Europskom unijom.