Bijesni građani na ulicama Beograda

Silan snijeg koji je skoro sedam dana pritiskao Beograd otopio se tijekom subote. Odjužilo je još u petak i kalendarska zima je počela u plusu. Prema trgu ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu ide se već treću subotu za redom, ovaj put pod motom „Pet minuta za pet milijuna". Prethodni skupovi su održani pod parolom „Stop krvavim košuljama".

Sve nedoumice oko toga da li će građani ustrajati i doći na trg usprkos svjetlucanju pretprazničkog Beograda, raspršile su se brzo. Okupilo se barem toliko ljudi koliko i prošli put, možda i nešto više.

Skup je otvorio glumac Branislav Trifunović. On je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću poručio: „Sve smo više bjesni, bit će nas sve više, prestani s lažima i poslušaj što ti narod kaže."

Na skupu su potom govorili Milan Jovanović, novinar portala Žig Info kojem je nedavno zapaljena kuća i karikaturist Dušan Petričić koji je poručio: „Dvije najbrojnije političke grupacije u ovom narodu su oni koje nije sramota i oni koje je sramota. Mene je sramota sjediti kod kuće dok ova vlast radi to što radi."

Između dva protestna slupa dogodilo se na političkoj sceni dosta toga. Saša Janković, prema kojem bi možda dio šetača mogao osjećati izvjesne političke simpatije, bacio je bijeli peškir u politički ring i povukao se iz političkog života. Osim toga, Srpska napredna stranka (SNS) je pobijedila na lokalnim izborima u mjestima u kojima protestni šetači najvjerojatnije nisu nikada bili. Tamo stranački ljudi sa spiskovima kontroliraju izlaznost, a SNS-ovi državni tajnici iz Beograda obilaze policiju. Onako, da joj se nađu.

U srpskoj provinciji je naprednjački svijet Aleksandra Vučića još uvijek idiličan. Ipak, njegovo ponašanje poslije izborne pobjede moglo bi privući još više građana na beogradske prosvjede. Ljudi se pitaju u kojoj bi se to europskoj zemlji najmoćniji čovjek u državi obratio javnosti kako bi objavio uspjeh svoje stranke u varošici koja broji nekoliko tisuća duša? Teško da normalni građanin Njemačke mogao zamisliti Merkelicu kako izlazi pred kamere da bi objavila pobjedu demokršćana u Ratzenriedu, mjestu za koje ljudi iz njemačkih gradova nikad nisu ni čuli. Njemačka kancelarka se ne bi mogla obraniti od satiričara koji bi joj se urnebesno rugali. Dakle, naslov „Merkelica se raduje pobjedi u Ratzenriedu" bio bi moguć samo iznad članka u nekom žestokom satiričnom magazinu.

Ali vijest „Vučić izjavio da je usprkos velikim pritiscima SNS uvjerljivo pobijedio u Lučanima" u Srbiji ne spada u satirični žanr već u politički reality na skoro svim kanalima. Dakle, ono što bi u uređenim državama bilo smiješno, u Srbiji je smrtno ozbiljna stvar. Građani su između ostalog i zato bjesni.

Pravo, pravda, poštenje

Glavni zahtjevi šetača ostaju isti: pronalaženja krivaca za političko nasilje u kojem je prvo medijski linčovan pa onda ubijen Oliver Ivanović, koje je na svojoj koži osjetio i Borko Stefanović, ali i novinar iz Grocke Milan Jovanović. Sad su postavljeni i drugi zahtjevi. „Pet minuta za pet milijuna" je slogan koji se obraća javnoj televiziji koju plaćaju svi građani. Demonstranti zahtijevaju od RTS-a upravo to: da bude servis svih, a ne prćija moćnih. „Umjesto toga, RTS je suučesnik u prikrivanju istine i kreiranju paralelne, lažne stvarnosti koju Aleksandar Vučić stvara već šest godina", navodi se u priopćenju organizatora prosvjedne šetnje.

Dok kolona ide Makedonskom pa Svetogorskom, masa ljudi je sve veća i nameće se pitanje: zar se građani u Srbiji godine 2018. opet moraju boriti uličnim prosvjedima za stvari koje spadaju u demokratsku abecedu? Da proradi pravna država? Da se stvaraju uravnoteženi medijski sadržaji? Izgleda da moraju.

Predoziranost Vučićem, njegovo sveprisustvo od Lučana do Bruxellesa, sve više živcira ljude. Počinju shvaćati kako želja za totalnom propagandnom nadmoći uz prešućivanje, marginaliziranje i vrijeđanje svega drukčijeg nije samo srpski prljavi način političke borbe, već u sebi ima i nečeg zlokobno totalitarnog.

Voodoo Vučko

Ovaj put je među prosvjednicima bilo više različitih zastava i parola. Od ruske zastave do zastave duginih boja koju su nosili LGBT aktivisti. Doduše, organizatori su potrudili da razdvoje pristalice nacionalističkih „Dveri" i aktiviste sa zastavama duginih boja, ali je postignuta miroljubiva koegzistencija. Izgleda da se spektar građanskog protesta zaista širi. Primijećeno je i diskretna nazočnost stranačkih lidera opozicije. Jedan dečko je nosio šarenu zastavu na kojoj je bilo napisano: „Nisam glup".

Dosjetljivi trgovac D. svoj je priručni štand otvorio u Takovskoj i ponudio platnenu lutku koja neodoljivo podsjeća na predsjednika Srbije. Nazvao ju je „Voodoo Vučko". Lutka i iglica kojom se bode koštaju 300 dinara (2,50 eura). D. kaže da je prodao stotinjak komada.

Pošto ni predsjednik države ni njegovi obožavatelji do sada na sebe nisu skrenuli pažnju smislom za humor, ovdje ne navodimo puno ime trgovca. Ne može se sasvim isključiti mogućnost da bi u tabloidu sklonom veličanju lika i djela predsjednika države moglo osvanuti: „Krvoločni plaćenik opozicije pokušao ubojstvo predsjednika kolektivnim vračanjem".

Novinske agencije u Srbiji su objavile kako je povorka šetača u širini ulice bila dugačka preko kilometra. Organizatori su procijenili broj na 35 do 40.000 sudionika. Vlast će ih tradicionalno vidjeti prorijeđene. Jedan momak je nosio transparent: „Ja zauzimam 5 m2". Vickasta aluzija na pokušaje predsjednika i njegovih ministara da punu ulicu izbroje kao polupraznu.

O protestima koji su bili najbučniji upravo pred zgradom Radio televizije Srbije, Drugi dnevnik ove medijske kuće izvijestio je tek u 29. minuti. Trajalo je ukupno dvije minute. Promašili su zahtjev građana za tri petine.

Protest je završen na Slaviji, organizatorica Jelena Anasonović je najavila okupljanje građana svake subote dok ne budu ispunjeni njihovi zahtjevi. Na slijedeće okupljanje su građani pozvani u subotu, 29. prosinca.