Bijela knjiga za crna djela
3. srpnja 2008U toj Bijeloj knjizi pobrojani su napadi na čak 40-tak novinara. Početkom 90-ih novinari su najčešće napadani zbog istraživanja ratnih zločina što su ih počinile hrvatske snage te zbog pljačke u privatizaciji. Od kraja 90-ih metom su postali novinari koji su pokušavali razotkriti korupciju i organizirani kriminal. Prijetnje novinarima i članovima njihovih obitelji bile su od upućivanja prijetećih poruka, preko provala u stanove do, najčešće, premlaćivanja.
Najviše napada u malim sredinama
Povod za sastavljanje izvještaja, čega se poduhvatio Zbor istraživačkih novinara HND-a, bilo je premlaćivanje novinara Duška Miljuša, odnosno neučinkovitost policije u tom, kao i u svim ranijim slučajevima. Predsjednik HND-a Zdenko Duka pozvao je sve novinare, koji su bili izloženi napadima, da se jave kako bi se i njihov slučaj uvrstio u konačnu verziju Bijele knjige, što će biti predana svim relevantnim hrvatskim i međunarodnim institucijama: „ S obzirom da je najviše napada, u principu, ipak u manjim sredinama, pozvali smo sve ogranke Hrvatskog novinarskog društva da prijave da dopunimo, dakle, zajedno izvještaje o napadima na novinare svih ovih posljednjih 16, 17 godina.“
„Prah i pepeo“
U napadima na novinare prednjači saborski zastupnik Branimir Glavaš, koji ne samo da je najčešće nasrtao na hrvatska pera nego je to učinio i prvi u Hrvatskoj još 1992. godine, poručujući novinaru Feral Tribunea Dragi Hedlu da će ga pretvoriti u prah i pepeo ako nastavi pisati. Pritisci i napadi na novinare su kontinuirani, a država i državne institucije nisu učinile ništa, što dovoljno govori o njihovom odnosu prema medijima, zaključeno je u HND-u.