Ruslan

Snažno građen muškarac traži da ga se tijekom intervjua zove Ruslan. Njegovo pravo ime mora ostati u tajnosti isto kao i mjesto na kojem trenutno živi. On također ne želi ni da ga se fotografira, čak niti s leđa. Jer još uvijek je mnogo toga u njegovom životu na kocki. "Moja obitelj još uvijek nije ovdje i zato moram biti oprezan, kaže Ruslan.

Rafal upozorenja

U kafiću oko njega negdje u Njemačkoj gosti sjede, doručkuju, glasno razgovaraju. Ispred Ruslana se nalazi samo jedna šalica kave. Kaže da zapravo nema mnogo vremena jer trenutno puno radi. Istražuje po internetu, piše mailove. Ruslan se od 2006. bori za više ljudskih prava u svojoj domovini, sjevernom Kavkazu, gdje već više od dva desetljeća bjesni, od ostatka svijeta pomalo zaboravljen, građanski rat. Sve je počelo u Čečeniji, u međuvremenu se sukob proširio na ostatak regije. I kao što to obično biva u ovakvim sukobima, najviše pati civilno stanovništvo. Na sjevernom Kavkazu ljudi svakodnevno nestaju, bivaju ubijeni ili osuđivani bez pravednog procesa. O svemu tomu je Ruslan izvještavao. Ubrzo je od strane državnih struktura porastao pritisak jer se nije htjelo da se za događaje o kojima Ruslan izvješćuje pročuje izvan regije. Tada su započeli pritisci. Prvo suptilni a zatim sve jači, konkretniji. "Prvo Vas pozivaju na obavijesne razgovore, postavljaju razna pitanja o tomu gdje se kriju pobunjenici. Zatim slijede prijetnje smrću preko telefona", kaže Ruslan. Da druga strana misli ozbiljno Ruslan je shvatio najkasnije u trenutku kad je iz jednog jurećeg automobila u njegovom smjeru ispaljen rafal.

Ne vjeruje u promjene

Ruslan je nakon toga sa svojom obitelji pobjegao u jednu od zemalja istočne Europe gdje im je priznat i status političkih izbjeglica. No ni tamo se Ruslan nije osjećao sigurno. "U istočnoj Europi se teško osjećati sigurno. Utjecaj Rusije je još uvijek prevelik", kaže Ruslan. Nakon što je ponovno počeo pisati o ubojstvima na Kavkazu, Ruslan je i u novoj domovini počeo primati prijetnje. Uz pomoć njemačke organizacije "Reporteri bez granica" preko Njemačke i Austrije dolazi u Norvešku koja mu, međutim, odbija pravo na azil i vraća ga u istočnu Europu. U međuvremenu se Ruslan ponovno nalazi u Njemačkoj i to zahvaljujući stipendiji hamburške Zaklade za politički progonjene. Opet piše o događajima u svojoj domovini.

No Ruslanova stipendija uskoro ističe nakon čega ga čeka povratak u istočnu Europu. Možda se vrati i u Rusiju ako se nešto promijeni, no u to Ruslan ne vjeruje.

Autorica: Janine Albrecht (N. Kreizer)
Odg. ur.: D. Dragojević