Bez njih nema žetve – sezonski radnici u Njemačkoj

Nakon njemačkog ujedinjenja, preko 80 posto sezonske radne snage u Njemačku je došlo iz Poljske. Od 1. svibnja 2011. Poljaci u Njemačkoj mogu naći i bolje poslove: imaju slobodan pristup njemačkom tržištu rada, ne moraju se ograničiti na sezonski rad i često zarađuju više novca.

Oko 90 posto sezonskih radnika zaposleno je na području poljoprivrede i šumarstva. Oko sedam posto radi u ugostiteljstvu. Preostalih tri posto rade kao zabavljači.

Manje ograničenja za Bugare i Rumune

O radu bez ograničenja kakav je omogućen Poljacima, Rumunji i Bugari za sada mogu samo sanjati. Ulazak njihovih zemalja u Europsku uniju 1. siječnja 2007. nije im donio i slobodan pristup njemačkom tržištu rada. Ali građani ove dvije zemlje mogu raditi kao sezonski radnici u Njemačkoj, uz određena ograničenja. Zapravo, radnicima iz tih zemalja od 1. siječnja ne treba radna dozvola za sezonski posao. Ali svoje zaposlenje moraju okončati unutar šest mjeseci jedne kalendarske godine – u izuzetnim slučajevima do osam mjeseci, na primjer kod uzgajanja povrća, voća, grožđa, žita i duhana. Na području zabave najveći dozvoljeni rok za bavljenje ovim poslom je devet mjeseci u kalendarskoj godini.

Sezonski radnici iz Bugarske i Rumunjske ne smiju biti mlađi od 18 godina. Moraju raditi najmanje 30 sati tjedno i zarada ne smije biti manja od sindikalno propisane. Ako dogovorenih nadnica nema, razina zarade se orijentira prema standardnoj lokalnoj plaći.

Poslodavac se mora pobrinuti za adekvatan smještaj

Svi zaposleni u Njemačkoj obavezni su se osigurati preko njemačkog socijalnog osiguranja. Tu spadaju osiguranje za slučaj bolesti, mirovinsko osiguranje, osiguranje u slučaju da postanu vezani za krevet i upućeni na pomoć izvana, osiguranja u slučaju nesreće i gubitka radnog mjesta. Ali i ovdje postoje izuzeci. Ako uposlenik iz Rumunjske ili Bugarske ima stalan posao u zemlji podrijetla i u Njemačkoj radi tijekom plaćenog odmora, njegovo osiguranje se regulira po propisima zemlje podrijetla, a ne Njemačke. Od Rumunja ili Bugara znanje njemačkog jezika se po pravilu ne traži, ukoliko žele raditi kao sezonska radna snaga.

Poslodavci u Njemačkoj su obavezni svojim sezonskim radnicima osigurati smještaj. Zapravo, nitko u Njemačkoj ne smije smještati svoje uposlenike u šatore ili kamp kućice – osim zabavljača, koji smiju živjeti u vozilima.

Poslodavci u Njemačkoj mogu povući svoju ponudu u roku od tri tjedna od početka razdoblja rada, ukoliko imaju opravdan razlog. Međutim, ako uposlenik iz Rumunjske ili Bugarske doputuje sa potpisanim ugovorom, taj ugovor vrijedi za obje strane.

Hrvatima treba dozvola za rad

I uposlenici iz buduće članice EU – Hrvatske – mogu već sada, poput Bugara i Rumunja, raditi u određenim granama gospodarstva kao sezonska radna snaga. Ali i ovdje postoje uvjeti poput trajanja zaposlenja, minimalne starosti, radnog vremena i plaće.

Hrvatski sezonski radnik smije raditi u Njemačkoj, ukoliko je poslodavac do radnika došao posredovanjem hrvatskog Zavoda za zapošljavanje. Osim toga, građanima Hrvatske potrebna je i dozvola za rad, koju dobijaju prije odlaska u Njemačku, u veleposlanstvu u Zagrebu ili u konzularnim predstavništvima. Centralna služba za razmjenu strane i stručne radne snage, ZAC, osigurava dozvolu za rad.

Hrvatski sezonski radnici moraju biti osigurani u njemačkom sustavu osiguranja. Ako sezonski radnik nije zdravstveno osiguran, poslodavac je obavezan o vlastitom trošku omogućiti privatno osiguranje. Ukoliko se to ne dogodi, poslodavac snosi puni financijski rizik, ako se sezonski radnik razboli. I od radnika iz Hrvatske se ne očekuje poznavanje njemačkog jezika.

„Uposlenici iz drugih zemalja ne mogu za stalno živjeti ovdje, čak i ako imaju stalnu adresu u Hrvatskoj“ – objašnjava Ilona Mirtschin iz Njemačkog zavoda za zapošljavanje. „Troškove posredovanja za sezonske radnike iz Hrvatske snosi njemački zavod. Honorar je 60 eura i ne smije se odbiti od plaće radnika.“

Bez ograničenja za Grke

Grčka je u Europskoj uniji od 1981. godine i zbog toga građani Grčke već dugo imaju slobodan pristup tržištu rada. Poput Poljaka, Čeha, Mađara ili Slovenaca smiju raditi u bilo kojem području njemačke privrede.

Potpuno drugačije stoje stvari sa zaposlenima iz Albanije, Kosova, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije i Turske – oni se ne smiju zaposliti sezonski, zato što ne postoje ugovori niti posredovanje između njemačke Agencije za rad i tih zemalja.