Beskućnici pokazuju turistima "svoju Atenu"

Hristos Bakoyannis već je iskušao sve moguće droge, od kokaina do heroina. Ali, već sedam godina je "clean", izliječen od ovisnosti. Zbog krize u Grčkoj ljudi kao Hristos pogotovo nemaju šanse naći posao, a bez posla ne može si priuštiti ni stan. Hristos je upravo navršio 50 godina, živi u jednom praznom skladištu, ali on nije očajan.

Hristos zarađuje nekoliko eura tako što turiste vodi po tamnim četvrtima Atene. "Ovdje ovisnici nabavljaju droge, a tamo prijeko sam ja jednog dana počeo s odvikavanjem od droge", pripovijeda Hristos i pokazuje na jednu pomalo oronulu zgradu u blizini trga Omonoia. "Grad je srećom ovdje otvorio takozvanu 'shooting gallery'. To je prostorija za ovisnike o drogama. Oni tamo mogu dobiti čiste injekcije i prije svega pomoć. Ovdje im se, naime, nudi pomoć kako bi mogli dobiti terapiju za odvikavanje od droge", priča Hristos.

Ovog neobičnog turističkog vodiča sluša desetak ljudi. Jedna turistica iz Njemačke, jedan turist iz Italije i prije svega brojni ljudi iz Atene kojima su ove tamne strane njihovoga grada potpuno nepoznate. Uz Hristosovu pomoć oni zaviruju u stražnja dvorišta u kojima beskućnici spavaju na kartonima od ambalaže, odlaze u pučke kuhinje u kojima siromašni umirovljenici u poderanim vjetrovkama svakoga dana oko podne čekaju u redovima kako bi dobili besplatno toplo jelo.

"I ja sam imao normalan život"

Labros Moustakis je također turistički vodič-beskućnik. "Ranije sam i ja imao normalan život: obitelj, posao, stan." Ali, onda mu se raspao brak, izgubio je posao i nije više mogao plaćati stanarinu. Mjesecima je Labros spavao vani, na klupama u parkovima. Sad sobu dijeli s jednim izbjeglicom iz Irana u jednom gradskom domu za beskućnike, smještenom u neuglednoj zgradi s deset katova na trgu Bathes, ispred koje se upravo nalazi skupina turista koju on vodi. "Stanari u ovom domu su stari između 18 i 80 godina, dvije trećine su muškarci, jedna trećina žene. Zapravo ovdje smijemo stanovati najviše godinu dana. Ali, gradska uprava Atene je to sad produžila na tri godine. A ni to ne gledaju tako strogo, jer ne može se beskućnika izbacit na ulicu. On nema 300 eura potrebnih za stan."

Nezaposleni u Grčkoj najduže dvije godine dobivaju pomoć od države. Nakon toga nema više ničega. Socijalne pomoći u Grčkoj nema, ali bi uskoro trebala biti uvedena. No, još uvijek jao puno nezaposlenih Grka ovisi o pomoći svoje rodbine - ili završe na ulici. Hristos, bivši ovisnik o drogi, zadovoljan je što sad može raditi kao turistički vodič u svome gradu. "Ako moja iskustva pomognu da netko pomogne beskućnicima, to bi bilo odlično."

Dotaknuti srca turista

Ako to dotakne srca ljudi i potakne ih da nešto daju - to bi me usrećilo,kaže on. Poruka je stigla do Vicky Pasomenou. Ona stanuje u jednoj otmjenoj četvrti Atene, s lijepim vilama i njegovanim vrtovima. Jako je se dojmio ovaj turistički obilazak i osobito turistički vodiči. "Ovakav turistički obilazak mogu samo preporučiti. Ovi ljudi imaju velike sposobnosti. Oni mogu puno postići ako ih samo netko podupre", kaže Vicky Pasomenou.

Svake subote Labros, Hristos i drugi atenski beskućnici dva sata vode svoje goste takozvanom "nevidljivom stazom" po Ateni. Tako se naime zove ovo neobično vođenje po gradu. Cijena je šest eura po osobi, tri eura od toga idu za atenske beskućničke novine "Shedia", koje organiziraju ova turistička vođenja. Preostala tri eura idu svakom turističkom vodiču kao honorar.