Berlinski plivajući hostel

Samo mali metalni mostić spaja brod s kopnom. Soba, prva kategorija, na strani prema obali, veća je no što bi se isprva pomislio. Otprilike pet puta tri metra - i iznenađujuće je svijetla. Kroz prozor pogled pada na suvenirnicu East Side galerije, najdužeg još sačuvanog dijela Berlinskog zida. Oko njega se trenutno stvara velika buka, jer jedan bogati investitor želi srušiti dio za potrebe gradnje luksuznih apartmana. Iznad kreveta u sobi je mreža protiv komaraca, a u kutu sobe je umivaonik s ogledalom, tuš i WC. Kada se boravi u ovoj sobi, čini mu se da su buka i uzrujanost grada jako, jako daleko.

San svjetskih putnika

"Raditi na brodu je lijep način zarađivanja za život", kaže vlasnik ovog plutajućeg hostela Edgar Schmidt von Groeling. Ovim brodom on si je ispunio životni san. "Gosti na brodu mi daju puno pozitivne energije." Tu noćivaju vrlo različiti ljudi - od putnika koji s ruksakom putuju po svijetu, pa sve do menadžera, penzionera ili obitelji s malom djecom. Von Groeling je visok rastom, rado nosi smeđe košulje kakve su se u Njemačkoj nosile 70-ih godina i hlače od korda. Ovaj diplomirani arhitekst je otac dvoje djece i ranijih je godina i sam puno putovao svijetom. Rođen je u Bombaju, odrastao je u Južnoj Africi a i danas često putuje po afričkom kontinentu. Godinama je on i sam živio na jednom brodu usidrenom u rukavcu rijeke Spree i tu se rodila ideja o otvaranju plivajućeg hostela.

Brod kakav je tražio je pronašau u Wilhelmshaven na obali Baltika. Nakon dugih pregovora ga je uspio kupiti i potom preko rijeka i kanala dovesti do Berlina. Budući da je brod bio previsok za brojne mostove na tom putu, on je razmontirao čitavu gornju palubu s kabinama - njih je dopremio jednim drugim teretnim brodom. Tek na cilju, nedaleko mosta Oberbaum, brod-hotel je ponovo montiran.

Mjesto s prošlošću

Od tada Eastern Comfort - kako se brod sada zove - leži trajno privezan na istočnoj obali rijeke, usred četvrti Friedrichshain-Kreuzberg koji u Berlinu važi za vrlo "in". A budući da je potražnja za plutajućim sobama bila vrlo velika, von Groeling je 2008. kupio još jedan brod.

Oba se nalaze u najdinamičnijem i najzanimljivijem dijelu Berlina - do najpoznatijih klubova poput Berghaina ili Watergatea se lako može doći pješice. S druge strane je na rijeci vrlo mirno i tiho - tu u sjeni ostataka Berlinskog zida.

Položaj oba broda je zanimljiv i iz povijesne perspektive. Do 1990. godine je sredinom rijeke prolazila granica između zapadnog i istočnog Berlina, što znači i granica između Istoka i Zapada. Obale su s obje strane bile strogo nadzirane, a brojni pokušaji plivanja na drugu stranu su završavali tragično. "Ovo je bila ničija zemlja", sjeća se Diane Kleindienst, koja na brodu Eastern Comfort redovno organizira različite priredbe i predavanja. "Kao građanka Istočnog Berlina ja nisam smjela doći ni blizu zida!" Ova danas 52-godišnjakinja s puno emocija priča gostima o svom životu u Istočnom Berlinu prije pada Zida. Njoj je uspjelo prebjeći na Zapad još i prije raspada DDR-a: prevelik je bio strah od uhićenja, nakon što je krajem 80-ih sudjelovala u prvim demonstracijama protiv režima.

Pomirenje s prošlošću

Danas samo pripovijesti svjedoka podsjećaju na vrijeme kada su naoružani čuvari granice DDR-a i BRD-a stajali na suprotnim stranama rijeke i odmjeravali se ponekad i preko nišana. Danas na Eastern Comfort dolaze ljudi sa svih strana svijeta i odavde kreću na otkrivanje nekada podijeljenog grada. Samo još navečer se može osjetiti nešto od negdašnjeg "šarma ničije zemlje": kada padne noć i svjetlo uličnih svjetiljki se odslikava u rijeci Spree, livada između ostatka Zida i broda je prazna, a Eastern Comfort je miran otok usred metropole Berlina.