Berlinska adresa za odabranu publiku
18. svibnja 2010
Da bi se čovjek uopće mogao učlaniti u Club SoHo House, ne mora samo imati podeblji novčanik. Treba imati i pravi posao, možda i pravo odijelo - kriteriji nisu baš posve jasni. Ali upravo je bračni par Stone iz Velike Britanije, domovine klubova, oduševljen onim što su našli u Berlinu: "To je veoma ugodno mjesto, gdje čovjek jednostavno rado boravi. A pomalo je i kao da ste kod nekoga kod kuće."
"Želimo individualiste"
Nick Jones, 47-godišnji hotelski manager, još je prije petnaest godina otvorio prvi "privatni klub" takve vrste - naravno u Londonu. Od onda je otvorio klubove u čitavom nizu gradova, a njegov moto jest: mi želimo individualiste, ne nekakve nosače kravata. To se vidi i kada se uđe u klub u Berlinu. Taj grad je desetljećima širio šarm koji je daleko od mramora i zlatnih slavina. Biti u Berlinu je bilo nekako tajanstveno, pomalo prljavo, možda čak i da ste na mjestu gdje ne biste uopće smjeli biti. Već u predvorju kluba posjetitelje čeka iznenađenje i barem nešto od toga starog šarma: poredano je nekoliko stolova za stolni tenis. Jer i ta zgrada ima burnu prošlost, što osjeća i Rosana Stone: "Mnogo je privatnije nego u Londonu. Kao u obitelji i da sam kod nekog prijatelja. A mnogi prostori upravo odišu prošlošću."
Na slijedećoj stranici: Burna prošlost zgrade kluba
Burna prošlost zgrade kluba
Ta zgrada u kojoj je sada klub i pripadajući hotel u središtu Berlina je između dva rata sagrađena kao robna kuća, pomalo u stilu Empire State Buildinga - naravno, mnogo niža od glasovite zgrade u New Yorku.
Ali vlasnik robne kuće je bio židov kojem su nacisti zaplijenili imovinu i upravo je tamo bilo sjedište Hitlerove mladeži. Nakon rata su tamo uselili istočnonjemački komunisti i tamo im je bio Centralni komitet. Kasnije je bila partijska škola za funkcionare i arhiv Partije. Iz tog vremena se može vidjeti malo toga, osim drvenih panela na zidovima ureda bivšeg predsjednika Demokratske Republike Njemačke, Wilhelma Piecka. Gošća iz Engleske je oduševljena: "O ne, to nismo vidjeli! Nismo ni znali! Ali čitava kuća je jednostavno prekrasna."
"Ako Berlin postane London - više nije Berlin"
Individualizam u tom klubu znači i gramofon - sa zbirkom pravih ploča u svakoj sobi, na zidovima su tapete koje podsjećaju na sedamdesete i uopće, sve izgleda kao mješavina francuskog baudoira, engleskog kluba - i berlinskog bara. Njemački dopisnik nizozemskog lista Volkskrant, Merlin Schoonenboom ipak nije baš oduševljen. Smatra sve to tek još jednim, bespomoćnim pokušajem da se od Berlina napravi London. "To nije London, nipošto nije London. I upravo je to najveći problem Berlina: želi biti velegrad, ali onog trenutka kada postane metropola, izgubit će svoju najveću privlačnost. Jer onda će biti samo još jedan velegrad poput Londona."
Club SoHo House u Berlinu ima još aduta za svoje posjetitelje: tu baš ne spada minijaturni bazen u kojem možda tek možete smočiti noge, ali svakako spada terasa na krovu s kojeg puca pogled na čitav grad. Doduše, isti pogled se prostire i s nedalekog Weekend Cluba - a tamo ne morate plaćati 1.200 eura članarine za godinu dana. Nizozemski novinar nije oduševljen time što Berlin radi od sebe: "Privlačnost Berlina je nekako baš kao kod dvadesetogodišnje djevojke koja je otkrila da je postala ljepotica. Ali ako previše misli na to kako je lijepa, onda je nestala i svaka njezina privlačnost."
ClubMed iz kožne fotelje
Berlin je dugo bio mjesto gdje su i međunarodne zvijezde rado odlazile na "tulume" u razne mračne podrume, često u kući u kojoj se stanovalo bez dozvole vlasnika. Ta mješavina ludosti i zanimljivih osoba je ipak nešto drugo od svojevrsnog Club Mediteranea nad krovovima Berlina, promatranog iz kožne fotelje engleskog kluba.
Autor: Christoph Richter (aš)