Banke nikako da pozelene
10. svibnja 2021Banke koje posluju u Hrvatskoj nisu svjesne dramatičnog rizika klimatskih poremećaja – zaključak je istraživanja Hrvatske narodne banke o bankovnom poslovanju u kontekstu sve izraženijih okolišnih promjena. Naime, financijski sektor ima ključnu funkciju u zelenoj ekonomskoj tranziciji, usmjeravanjem kapitala prema novim tehnologijama. No samo jedna od 20 promatranih banaka zauzela je stajalište da će klima ubuduće bitno utjecati na poslovanje financijske industrije.
Pritom treba istaknuti da je riječ gotovo isključivo o stranim bankama, a koje u svojim matičnim zemljama nerijetko iskazuju drukčiji stav. Nadalje, istraživanje HNB-a pokazuje da samo dvije od njih imaju strategiju prema mogućim promjenama regulative u vezi s klimatskim iskušenjima. Njih 10 smatra da se nikakav rizik te vrste neće realizirati tako brzo, dok ih svega pet ima odjela za upravljanje klimatskim rizikom.
Ovome treba dodati da je i Europska banka za obnovu i razvoj istaknula, povodom HNB-ova istraživanja, kako čitav sektor mora imati usklađen pristup financiranju potreba realne ekonomije. To je naime, po riječima izvršnog direktora EBRD-a Francisa Maligea, „jedina nada za postizanje svijeta s netto nula ugljika do 2050. godine“.
Dugoročni društveni doprinos
Ekonomist i nekadašnji bankovni menadžer Goran Gazivoda drži da vremena za nužnu promjenu smjera nema puno, jer uništavanje prirode i klimatske promjene već imaju ogroman utjecaj na život ljudi i ekonomiju. „U prostor onih koji bi trebali promijeniti svoju priču i način poslovanja", rekao nam je on, „ušle bi i banke svjesne klimatskih i okolišnih rizika. Ostvarivanju cilja, izbjegavanju klimatske katastrofe, trebao bi se prilagoditi čitav financijski sistem. Umjesto kratkoročnog profita, u fokus se mora postaviti dugoročni društveni doprinos kroz financiranje projekata održive ekonomije te zelene reindustrijalizacije."
Prema njegovu mišljenju, uspješnost poslovanja banaka bila bi tad mjerena postotkom financiranja projekata održive ekonomije u ukupnoj imovini banke, uz analizu učinka svakog ulaganja po dovršetku projekta: „Umjesto simboličnog održivog financiranja, imali bismo veliko održivo financiranje na osnovi ocjene okolišne održivosti projekta.“
Još konkretnije, ovaj bankovni stručnjak vjeruje da bi se moglo govoriti i o nužnosti postojanja strategije banaka u borbi za sprečavanje klimatske katastrofe, te nužnosti formiranja posebne grupe ljudi koji će se baviti procjenjivanjem rizika financiranja održive ekonomije. „Baš kao i mjerenjem ekološkog otiska, stvorenog financiranjem pojedinih projekata", kaže Gazivoda.
Neophodan aktivniji poticaj
Da je investicijska politika banaka i ostalih financijskih institucija presudna za određivanje smjera razvoja ekonomije, izjavio je za DW Goran Jeras, predsjednik Zadruge za etično financiranje (ZEF): "Volumen novca koji one plasiraju u ekonomiju višestruko nadmašuje ulaganja država. Stoga je jedan od najporaznijih podataka koji pokazuje dubinu problema taj da je prema podacima Global Impact Investment Networka svega jedan i pol posto imovine financijskog sektora uloženo u projekte koji su i okolišno i društveno održivi".
„Bez jasne i dubinske promjene paradigme po kojoj radi financijski sektor, nemoguće je i razmišljati o ostvarivanju ciljeva zacrtanih globalnim Pariškim klimatskim sporazumom i politikom Zelene tranzicije EU-a koja predviđa dosezanje CO2-neutralnog gospodarstva do 2050. godine“, tvrdi Jeras.
On dodaje kako je nažalost porazno što banke u RH slabo prate globalne trendove i obaveze, pa čak i trendove kojima se vode njihove matične banke. Jer, treba znati da su banke-vlasnici dviju najvećih banaka u Hrvatskoj, potpisnici sporazuma o održivom bankarstvu koje je pod okriljem Financijske inicijative UN-ovog programa za okoliš (UNEPFI) dosad potpisalo 226 banaka iz 69 država koje upravljaju imovinom od 57 bilijuna dolara.
Ipak, predsjednik ZEF-a napominje da nije dovoljno da HNB samo istražuje i upozorava, nego bi morao aktivno poticati transformaciju poslovanja. „Tako su npr. danska i grčka centralna banka podržale principe ekološki prihvatljivog bankarenja koji slijede ciljeve UN-a za klimatsku neutralnost, dok nizozemska centralna banka uključuje klimatski aspekt kao jedan od glavnih u procjeni rizika tijekom supervizijskih procesa nad bankama“, ističe Goran Jeras.
Logična bankovna konzervativnost
S druge strane, politolog i ekonomist Luka Brkić nije optimist kad se radi o procjeni toga koliko će ozbiljno i kad će banke prionuti zaokretu k poslovanju ususret zelenoj tranziciji. „Ta priča o klimi nije nešto neutemeljeno, niti je posrijedi neka teorija urote“, kaže on, „nego opasnost koja se već događa. No procjene banaka su i dalje konzervativne, kako vidimo, ili njihove matice još nisu amenovale novi pristup. Uzimajući u obzir njihov kut promatranja, gotovo da su i u pravu. Jer, odnos snaga oko tehnologija i sirovina je i dalje isti, te bi prijelaz bio jako zahtijevan. Recimo, skladištenje baterija s toksičnim ostacima je i dalje skupo, bez lakog rješenja.“
Također, ovaj profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu naglasio je da fiskalni kapacitet zelene tranzicije i dalje nije povoljan. „Za financijaše je to i dalje relativno nesiguran teren. Burze podižu cijene sirovinama, banke i investicijski fondovi idu za tim. Stoga se i podosta logičnim čini još uvijek isti pristup banaka koje se očito ne žele zalijetati, a pretpostavljam da će tako i ostati, bar na kraći ili srednji rok“, rekao nam je Brkić.
No stoji i zaključak da će netko morati započeti s osiguravanjem povoljnijih uvjeta za poslovanje u skladu sa zelenom ekonomijom. Umjesto da svi čekaju druge, a naročito se to odnosi na najutjecajnije ekonomske subjekte.