Balkan umire i emigrira, Njemačka uvozi mladost

Oko 6,55 milijuna ljudi živi u Srbiji – tako je početkom mjeseca rekao predsjednik Aleksandar Vučić, nagovještavajući da ima prve procjene novog popisa stanovništva. U pitanju bi bio strahovit pad u odnosu na prošli popis (2011.) kada je Srbija brojala 7,18 milijuna duša. Pa i takav pad je Vučić označio boljim od „očekivanog“.

I prije popisa su neki mediji tvrdili da „Srbija umire". No, kako se ispostavlja, preciznije bi bilo da „Srbija umire i emigrira".

„Iseljavanje do sada nije bilo dominantan faktor, već je to bio negativan prirodni priraštaj“, kaže Ivan Marinković, demograf s beogradskog Instituta društvenih znanosti. „Ali, sada je i iseljavanje alarmantno."

Ako popis potvrdi brojku koju je iznio predsjednik, valja računati da je ljudi ipak još manje, objašnjava Marinković, jer se mnogi po odlasku u inozemstvo ne odjavljuju, a rodbina ih prijavi kao da su tu.

„Po temelju razlike broja umrlih i rođenih, mi smo tijekom jednog desetljeća izgubili oko 470.000 ljudi. Sada bi moglo biti da smo na negativnom migracijskom saldu izgubili još 200.000 ili više“, priča Marinković za DW.

Sličan je trend i u susjedstvu, zapravo čitavoj bivšoj Jugoslaviji i Albaniji – s izuzetkom Slovenije. Nedavni popis u Hrvatskoj je pokazao da zemlja ima oko 400.000 ljudi manje nego na prošlom brojanju, što je deset posto stanovništva.

U BiH su stvari izgleda još alarmantnije. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, u periodu od srpnja 2013. do prosinca 2021. zemlju je napustilo čak 485.000 osoba.

Prema podacima UN-a, BiH je iza Gvajane druga na svijetu po udjelu populacije koja živi u dijaspori (34 posto), dok je Albanija treća (30,7 posto). Moglo bi biti da Kosovo kotira još više, ali podaci postoje samo za članice UN-a.

Njemačka kao magnet

Odgovor na pitanje gdje najviše ljudi iz regije odlazi trbuhom za kruhom odavno je poznat. U pitanju je Njemačka, kao najveća europska zemlja i najveća ekonomija.

„To nije novost. Povijest migracija u Europi je neprestana. Ljudi idu tamo gdje ima posla i sigurnosti“, kaže za DW zastupnik njemačkih Zelenih Boris Mijatović.

Usprkos nizanju kriza – zaključno s pandemijom i ratom u Ukrajini – podaci pokazuju da je njemačka glad za radnom snagom i dalje velika, te da je zapadni Balkan viđen kao jedan od bazena novih došljaka.

Samo u ovoj godini u Njemačkoj je u prosjeku nepopunjeno 853.000 radnih mjesta. Najduže traje dok se pronađe njegovatelje starijih osoba (239 dana su mjesta upražnjena u prosjeku), teško se nalaze i vodoinstalateri i tehničari za grijanje (224 dana), ljudi u visokogradnji (221) i medicinske sestre (188).

„To je tek početak“, pisao je tjednik Der Spiegel u naslovnoj priči ovog ljeta. Samo zbog demografskog razvoja bi Njemačkoj do 2035. godine moglo nedostajati čak sedam milijuna radnika. Tada, naime, i posljednji „babyboomeri" odlaze u mirovinu. Lijek je, kako je naveo tjednik, jedino useljavanje po 400.000 ljudi svake godine.

„Njemačka također ima izuzetno staru populaciju, ali zato uvozi veliki broj mladih stanovnika“, priča demograf Marinković. „Problem manje rješava populacijskom politikom, koja je skupa i teško daje rezultate, a više kroz migracije. To je radi privrednog napretka, ali se, posredno, uvozi i plodnost."

Balkan oduvijek izvor radne snage

Kada su ovog ljeta njemački ugostitelji ponovno počeli raditi punom parom nakon pandemije, nedostajali su im radnici, pa je njihovo udruženje apeliralo na Vladu da hitno dopusti radnoj snazi sa zapadnog Balkana da dođe.

Slično se dogodilo i s aerodromima koji su nakon vala otpuštanja tijekom lockdowna hitno tražili ljude – i opet ciljali na one iz Turske i s Balkana.

Zapadni Balkan je jedina regija izvan EU-a iz koje se u Njemačku ljudi mogu doseliti iako nemaju nikakve kvalifikacije. Godišnja kvota iznosi 25.000 nekvalificiranih radnika, a osmišljena je s početkom izbjegličke krize 2015. kako bi se ljudi iz Srbije, BiH ili Sjeverne Makedonije obeshrabrilo da dolaze uzalud - tražeći azil.

Njemačka je svojevremeno sa Srbijom i BiH (i Tunisom i Filipinima) potpisala sporazum zvan Triple Win o uvozu medicinske radne snage. Bivši demokršćanski ministar zdravstva Jens Spahn je 2019. uvjeravao novinare da Njemačka dovodi medicinske radnike samo iz zemalja s viškom osoblja i gdje je stanovništvo „posebno mlado“.

To nikako ne vrijedi za spomenute dvije balkanske zemlje. Srbija čak ima jednu od najstarijih populacija na svijetu. Prema prognozama UN-a, Srbija će se naći u tužnom društvu pet zemalja koje će od danas do 2050. godine izgubiti još petinu stanovnika. Ostale četiri su Bugarska, Ukrajina, Latvija i Litva.

Presudna je kvaliteta života

Je li vrbovanje radne snage s Balkana etički upitno? „Ne mislim da je kompletna odgovornost na Njemačkoj za to što ljudi napuštaju svoje zemlje“, kaže političar Zelenih Mijatović. Njegova stranka je danas u Vladi i, baš kao i ostale velike stranke, podržava doseljavanje.

„Ljudi napuštaju zemlje jer tamo ne vide perspektivu za sebe i svoje obitelji“, nastavlja Mijatović. „Vrijednosti EU-a su atraktivne – sigurnost, mir – za ljude s Balkana, iz Moldavije ili Ukrajine. Zato moramo jačati te vrijednosti u regiji."

On pak priznaje da se o odljevu mozgova – koji se zatim ulijevaju u Njemačku – ne raspravlja u dovoljnoj mjeri. „Ne u mjeri koja bi odgovarala drami koja se odvija recimo u BiH – tamo neki govore o preko sto tisuća ljudi koji su navodno prošle godine napustili zemlju. To bi moglo biti pet posto stanovništva“, dodaje Mijatović.

Upitan o etičnosti vrbovanja radne snage, Ivan Marinković kaže: „Kapitalizam ionako ne trpi moraliziranje. Nijemci su uspješni i to je to."

Prema saznanjima demografa, nastavlja naš sugovornik, za promjenu demografskog trenda nije dovoljna populacijska politika – povlastice za majke i mlade obitelji, veći dodaci za djecu i tome slično. „Presudna je opća kvaliteta života. Mi ne moramo živjeti kao Nijemci, ali da je barem pristojno. Ovdje su mnogi ljudi jednostavno prinuđeni da traže nešto bolje.“

Posljednji dostupni podaci kažu da to „bolje“ trenutno u Njemačkoj nalazi blizu 1,5 milijuna ljudi iz bivše Jugoslavije – toliko ih danas živi u Njemačkoj.

Među njima prednjače državljani Hrvatske (427.000), slijede oni iz Srbije i s Kosova (po 243.000), BiH (211.000), Sjeverne Makedonije (121.000) i iz Albanije (74.000). Tome treba dodati one koji su se odrekli državljanstva, jer je to bio uvjet da dobiju njemačko. Takvih u posljednjih deset godina ima 39.000 s Kosova, 28.000 iz Srbije, skoro 20.000 iz BiH.

Mogu li narodi nestati?

Pritom sa starenjem i odumiranjem regije, situacija je bitno drugačija nego recimo 1968. kada je socijalistička Jugoslavija sklopila sporazum o „gastarbajterima" s Njemačkom. Tada je to još bio izvoz nezaposlenosti iz zemlje koja je imala dovoljno ljudi.

„Danas čak i Srbiji nedostaje radne snage kako babyboomeri odlaze u mirovinu“, kaže demograf Marinković. „Tako mirovinski fond ulazi u problem jer je osmišljen kao program međugeneracijske solidarnosti.“

S druge strane, dijaspora doduše šalje devize kući. Ponekad u mjeri koja je jako bitna za domaću ekonomiju, a mnoge obitelji preživljavaju zahvaljujući plaći iseljenika.

Na pitanje mogu li balkanske države, uz bijelu kugu i toliko iseljavanje, sasvim nestati, Marinković kaže: „Naravno da se u jednom trenutku može prijeći prag kada je biološka obnova stanovništva nemoguća bez masovnog useljavanja. Ali, smjene stanovništva su se uvijek događale kroz povijest.“

„Ne treba ići u one žalopojke da će nas ostati za pod jednu šljivu. Neće, ovdje će uvijek živjeti ljudi kao što su uvijek i živjeli, jer ovo je dobar prostor za život“, dodaje on. „E sad, hoće li se to zvati Srbija ili nekako drukčije…“

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu