Autobusom iz bijede Kosova

Autobusni kolodvor u Prizrenu vrvi od ljudi. Pola osam je uvečer, stižu putnici koji će za pola sata krenuti prema Beogradu. Mnogi nastoje ostati neprimijećeni, većina njih je mlada, ali ima i onih sa djecom školskog uzrasta. Službeno, idu u Beograd na liječenje jer na Kosovu liječnici "nisu toliko stručni“. Nemaju puno prtljage sa sobom. Malo tko želi razgovarati o odlasku u zapadnu Europu: boje se jer se posljednjih nekoliko tjedana o tome mnogo govorilo u javnosti.

„Borimo se za život, a političari za fotelje“

Uz obećanje da mu ime neće biti objavljeno, jedan 28-godišnjak ipak počinje svoju priču: „Prije četiri godine završio sam fakultet. Natjecao sam se za desetak radnih mjesta i ništa. Nema me tko pogurati iako sam bio spreman platiti i pet tisuća eura koliko se plaća radno mjesto u nekoj od državnih institucija. Ne pomaže ni to. Ne mogu više. Zapad mi je jedini spas. Mnogi su već (tamo) stigli i kažu da su se snašli. Znam da me čeka velika neizvjesnost, ali nemam drugog izbora“, kaže mladić. Dodaje da na zavodu za zapošljavanje u Prizrenu na posao čeka oko tisuću fakultetski obrazovanih ljudi; liječnika, stomatologa, inženjera... I još pedesetak tisuća s nižim stupnjevima obrazovanja. Čekaju godinama.

Ohrabrio se još jedan koji kaže kako mu je 30 godina. Oženjen je, ima dvoje djece. Obitelj je ostala kod kuće. „Prvo ja da prođem pa ću naći neku mogućnost da dovedem i obitelj. Posudio sam novac, ako ga ne uspijem vratiti, prodat ću njivu. Vidite, dok se mi borimo za goli život, naši politički predstavnici se bore za fotelje. Nemamo Vladu pet mjeseci. Što dalje odavde – to bolje“, uvjeren je.

Uhodana ruta švercera ljudima

Tijekom razgovora nailazi direktor tvrtke čiji autobusi voze putnike prema Beogradu sa još sedmoricom svojih suradnika. Psuje, prijeti da će nam razbiti fotoaparat i opremu i posebno je bijesan već zbog mogućnosti da bude objavljena neka od fotografija koja bi prikazala autobuse sa oznakom njegovog poduzeća. Ako se to desi, prijeti, on će se "lično obračunati" s reporterom DW-a. Ustraje da se pred njim izbrišu sve fotografije, gura me sa perona, traži da napustim autobusni kolodvor.

Na sreću je stigao policajac i spriječio veći incident. Ali se nameće pitanje zašto se vlasnik ove firme boji javnosti kada je sve „legalno“?

Autobus, koji kreće za nekoliko minuta, nije pun. Naši sugovornici nam objašnjavaju kako će se sigurno popuniti uz put jer prima još putnika na nekim dodatnim postajama u Prizrenu, zatim u Suvoj Reci, Štimlju, Lipljanu ili Prištini. Samo u slijedećih sat vremena na istoj relaciji službeno kreću još dva autobusa. Cilj većine putnika jest da preko Merdara i Beograda stignu do Subotice.

Tamo ih, tvrde upućeni i navode točan naziv restorana, čekaju oni koji će ih preko Mađarske prebaciti do Njemačke ili Francuske i cijena tog ilegalnog puta je oko tri i pol tisuće eura. Ali posljednjih dana, kako tvrde oni koji autobusima putuju iz rubnih dijelova Kosova prema Prištini, zaustavlja ih policija i kontrolira putnike. Tako je na graničnom prijelazu prema Srbiji u Merdarima prošlog tjedna, pod sumnjom da ilegalno žele otputovati u Europsku uniju, vraćeno šest autobusa sa oko 300 putnika.

Zbjeg izazvan netočnom informacijom

Valon Krasnići, direktor odjela za državljanstvo, azil i migraciju Ministarstva unutrašnjih poslova Kosova, tvrdi kako je "u ovoj godini sa Kosova otišlo 14 tisuća osoba, a prošle 21 tisuća“. Ovaj najnoviji val emigranata je krenuo kada su nedavno brojni mediji na Kosovu objavili članke gdje se citiraju navodne izjave službenika veleposlanstava Švedske i Kanade na Kosovu kao i navodnu tvrdnju francuske kako je "Kosovo nesigurna zemlja“. Mnogi su tu izjavu protumačili kao zeleno svjetlo za odlazak u ove zemlje jer tako onda mogu očekivati dobivanje azila.

Diplomatski predstavnici svih tih zemalja u Kosovu su naknadno demantirali takve tvrdnje, ali klica nade u život u nekoj drugoj zemlji je bila već posijana. U člancima koji su preplavili većinu kosovskih medija, objavljene su u visine plaća onih koji bi radili u pojedinim sektorima u tim zemljama, a one su astronomske za kosovske prilike.

I tako je tisuće njih, uglavnom mladih, odlučilo krenuti prema boljem životu. Međutim, mnogi su završili u mađarskim zatvorima u kojima, kako tvrde predstavnici Centra za socijalni rad u Prištini koji su ih posjetili, vladaju „neljudski uslovi". To su potvrdili i neki koji su prošli te zatvore i bili vraćeni u Kosovo. Ljudi poput Jadrija Sulejmanija. „To je bio pravi pakao“, tvrdi i upozorava mlade neka ne krenu njegovim stopama. Osim Vlade, on je za situaciju optužio i neke turističke agencije, koje su, kako je rekao, spreme na sve samo da bi se na brzinu obogatili.

Sve su prodali i gdje da se vrate?

Hamz Bitići, vlasnik je internetske turističke agencije Promokos travel i između ostalog pomaže u osiguranju dozvola potrebnih za odlazak u Kanadu. Ali našem dopisniku tvrdi kako su za čitavu zbrku krivi novinari pojedinih medija na Kosovu: „Mi smo za godinu dana imali oko 25.000 besplatnih on-line aplikacija, od toga samo 115 njih je platilo za popunjavanje dokumenata. Naplaćujemo pet eura po stranici, što je 84 eura po osobi. Koliko ja znam, samo tri obitelji su dobile vizu za Kanadu jer su kriteriji veoma visoki. Novinari su sve ovo zakuhali, vjerojatno radi naklade ili gledanosti. Iako mi je u interesu da zarađujem, poručio bih svima koji se spremaju na put da još jednom dobro razmisle u što se upuštaju“, kaže nam Bitići.

Sve ovo ne iznenađuje Safeta Grđaliua, predsjednika Privredne komore Kosova i sveučilišnog profesora. Kaže da je već godinama upozorava vladu Kosova da će doći do ove vrste socijalnog nemira ako se nešto ne poduzme na ekonomskom planu. „Besmisleno je očekivati socijalni mir i europske integracije bez ekonomskog razvoja. Na Kosovu u posljednje vrijeme nema perspektive, nema stranih investicija, a time niti radnih mjesta. Danas izvozimo samo gotov novac. Vladi mora biti najveća opomena što (ovdašnji) mladi masovno pokušavaju otići na Zapad.“

Grđaliu je uvjeren kako će golema većina od onih koji sad odlaze ubrzo opet biti na Kosovu jer ih niti jedna zapadna zemlja neće tek tako prihvatiti. A onda će tek nastati pravi problemi: „Većina je posudila novac ili prodala kuće da ode na Zapad. Veliki problemi za budućnost Kosova će nastati kad se ovi ljudi vrate.“

Prema službenim kosovskim podacima, oko 40 posto tamošnjih građana živi u siromaštvu, a od toga se polovica može smatrati ekstremno siromašnima. Nema tome dugo da su kosovski političari obećali otvaranje 200.000 novih radnih mjesta u slijedeće četiri godine - ali to je obećanje izrečeno u izbornoj kampanji.